Kako imigracija postaje glavno političko pitanje u Europi, osobito s jačanjem krajnje desnice, pritisak na vlade da smanje migraciju sve je veći.

Ipak, nekoliko zemalja, čak i onih s javno izraženim antiimigrantskim stavom, privlače strane radnike kako bi popunile veliku prazninu radne snage i održe privredu na kontinentu čije stanovništvo stari.

Europska unija identificirala je 42 zanimanja u kojima postoji nedostatak radne snage i založila se za akcijski plan za privlačenje stranih radnika. Gotovo dvije trećine malih i srednjih poduzeća u Uniji reklo je da ne mogu pronaći talente koji im trebaju.

S jedne strane mnogi europski čelnici, osobito krajnje desničarski, zagovaraju dogovore s trećim zemljama kako bi se ograničio ulazak imigranata ili bi ih se prognalo negdje drugdje. No, s druge strane, s mnogo manje pompe, pojavili su se znakovi promjene politike kojom se priznaje potreba za imigrantima.

Italija će regrutirati indijske medicinske sestre

Talijanska krajnje desna vlada, na čelu s premijerkom Giorgiom Meloni, odlučila je zaposliti stotine tisuća stranih radnika koji su očajnički potrebni zemlji kako bi pokrili sve veći nedostatak radnika. "Za trogodišnje razdoblje od 2023. do 2025. Vlada očekuje ukupno 452.000 ulazaka", saopćila je talijanska vlada prošle godine, priznajući i da je to mnogo manje od "utvrđene potrebe od 833.000" radnika za to razdoblje.

Prema navodima IDOS-a - studijskog i istraživačkog centra, Italija treba 280.000 stranih radnika godišnje do 2050. kako bi zadovoljila manjak radne snage u raznim sektorima kao što su poljoprivreda, turizam i zdravstvo. To je oko polovice broja zahtjeva za azil podnesenih prošle godine. Zemlja se suočava s nedostatkom radne snage u 37 zanimanja, a najviše se traže medicinske sestre i drugi zdravstveni radnici.

Vlada je nedavno objavila da će zaposliti 10.000 medicinskih sestara iz Indije kako bi pomogla nadoknaditi manjak koji je tri puta veći. Talijanski ministar zdravstva Orazio Schillaci rekao je u oktobru da Indija ima višak medicinskih sestara. "U Indiji ima 3,3 milijuna medicinskih sestara", rekao je i dodao: "Želimo dovesti njih oko 10.000."

Također je rekao da su profesionalno sposobni i da će ih regrutirati izravno talijanske regije i rasporediti gdje god je potrebno nakon što se utvrdi njihova sposobnost da govore talijanski jezik.

Maurizio Ambrosini, profesor sociologije i stručnjak za migracije na Sveučilištu u Milanu, rekao je za DW da su Melonijevu vladu na promjenu politike natjerali poslodavci kojima očajnički trebaju radnici. "Talijanski su poslodavci godinama bili vrlo šutljivi u raspravi o migracijama. Pretpostavljam da nisu željeli bitku s desničarskim strankama", rekao je on. "Ali sada više nisu", kaže on za DW.

Mnogi, čak i u njezinoj vlastitoj koaliciji, tu politiku vide kao snažan zaokret u odnosu na stavove koje je Meloni ranije zastupala kada je govorila o proimigracijskim politikama kao o dijelu ljevičarske zavjere da se "Talijani zamijene imigrantima".

Nizozemska želi zadržati 'migrante s kvalifikacijom'

Industrija je možda također utjecala na način razmišljanja u novoj nizozemskoj vladi koju vodi Slobodarska stranka krajnjeg desničara Geerta Wildersa.

ASML, najveća tvrtka u zemlji koja proizvodi poluvodičku opremu, saopćila je da njezin uspjeh ovisi o talentiranim ljudima, odakle god dolazili. Tvrtka je predložila da migracija ne bude ograničena. Gotovo 40% zaposlenika tvrtke su strani radnici.

"Izgradili smo našu tvrtku s više od 100 nacionalnosti", rekao je Christophe Fouquet, glavni izvršni direktor ASML Holding NV, na Bloomberg Tech Summitu u Londonu prošlog mjeseca. "Dovođenje talenata sa svih strana bio je apsolutni uvjet za uspjeh i to se mora nastaviti", poručio je on.

Nizozemska je tražila izuzeće ili "opt-out" iz sustava azila EU-a, koji azil tretira kao "temeljno pravo i međunarodnu obvezu za zemlje." Medijska izvješća sugeriraju da je jaka retorika protiv useljenika koju krajnja desnica nastavlja dovela do toga da se kvalificirani radnici osjećaju manje dobrodošlim u zemlju.

Ali čak i krajnje desne političke grupe moraju se uhvatiti u koštac s realnošću koliko su tvrtkama potrebni strani radnici da bi ostale konkurentne. Nizozemska je tek neznatno smanjila porezne poticaje za strane radnike - s 30% na 27%. Ova porezna olakšica jedna je od najatraktivnijih opcija za doseljavanje talentirane mladeži u zemlju.

"Ovo je relativno mala promjena u ukupnom neto prihodu visokokvalificiranih stranih radnika", rekla je Lisa Timm, istraživačica migracija na Sveučilištu u Amsterdamu. "Mislim da će to imati zanemariv učinak na dolaske migranata", kaže ona.

Njemačka 'kartica mogućnosti'

Njemačka je na putu da ove godine izda 200.000 viza za kvalificirane radnike, što je povećanje od 10% u odnosu na prošlu godinu. To je zbog "Opportunity Card", boravišnih dozvola koje radnicima iz zemalja izvan EU-a omogućuju dolazak u Njemačku i traženje posla, koja je uvedena u junu.

Tijekom nedavnog posjeta Indiji, njemački kancelar Olaf Scholz rekao je da je Njemačka "otvorena za kvalificirane radnike" i pristao ublažiti birokratske prepreke i povećati broj viza za Indijce s 20.000 na 90.000 godišnje.

Njemačka treba oko 400.000 novih kvalificiranih zaposlenika godišnje kako bi pokrila manjak radnika, posebno u područjima inžinjerstva, informatike i zdravstva, a potencijalnu radnu snagu vidi u obučenim Indijcima.

S druge strane, uspon krajnje desničarske, antiimigrantske Alternative za Njemačku (AfD) na regionalnim izborima i napad nožem u gradu Solingenu na zapadu Njemačke prisilili su njemačkog kancelara Olafa Scholza da potpiše odluku o uvođenju kontrola na na nacionalnim granicama "kako bi obuzdao migraciju."

Govoreći o tom pitanju ove godine, Scholz je rekao da se neregularna migracija u Njemačku mora "smanjiti", ali je također naglasio potrebu zemlje za kvalificiranim strancima.

Jedno u javnosti, drugo u realnosti

Gotovo sve europske zemlje suočavaju se s istim problemom - nedostatkom radne snage, dok je njihovo stanovništvo sve starije. Unatoč prilivu imigranata, ne žele izgledati kao da dopuštaju dolazak migranata bez viza.

Ambrosini, profesor na Sveučilištu u Milanu, rekao je da europske zemlje imaju problema s pomirenjem dviju različitih imigracijskih politika, one za javnu potrošnju koja poziva na "sporazume o provedbi granica s tranzitnim zemljama poput Tunisa ili deportaciju u druge zemlje poput talijanskog sporazuma s Albanijom".

"S druge strane, sve je jasnije da im trebaju radnici, te dolaze s novim politikama kako bi privukli ne samo kvalificiranu radnu snagu, već i sezonsku", rekao je on. Ova druga politika je malo skrivena, ne tematizira se previše u javnosti i može biti vidljiva samo udrugama poslodavaca.''

Na kraju, riječ je o tome da vlade mogu reći da kontroliraju tko će doći i tko će ostati, kaže on. Ali to je mit, barem što se tiče radnih mjesta koja uključuju fizički posao, budući da poslodavci za yzapošljavanje novih radnika preporuke dobivaju vrlo često od onih koji su već u Europi i koje zapošljavaju. Stoga Ambrosini pita: "Pa kako će poslodavac onda znati tko mu dolazi, na primjer iz Perua?" On uzima koga ima na raspolaganju.