Ulaskom sirijskih pobunjenika u glavni grad Damask okončane su godine diktature bivšeg predsjednika Bašara al-Asada koji je optužen za zločine kao što su mučenja i uporaba otrovnog plina nad vlastitim stanovništvom. Samo od početka građanskog rata 2011. pa do danas, više od 15.000 ljudi mučeno je do smrti, prema navodima Sirijske mreže za ljudska prava (SNHR). Ta nevladina organizacija za 98 posto tih žrtava krivi oružane snage sirijskog režima, a za preostalih dva posto različite militantne skupine – uključujući i sada vodeću islamističku skupinu Hajat Tahrir al-Šam (HTS) koju neke zapadne države smatraju terorističkom organizacijom. Također se navodi da je Asadov režim odgovoran za veliku većinu od više od 150.000 proizvoljnih uhićenja koliko je evidentirao SNHR.

I dok se situacija u Siriji iz zapadne perspektive i dalje smatra nejasnom, premijer privremene vlade Mohamed al-Bašir, i lider HTS-a Abu Mohamed al-Golani, govore o novom vremenu mira i stabilnosti.

Međutim, da bi Sirija započela novo poglavlje, važno je da se ovo vrijeme razriješi, kaže Patrick Crocker iz Europskog centra za ustavna i ljudska prava (ECCHR). Cilj je da se moguća želja za osvetom pretvori u proces koji bi bio odgovarajuća reakcija ljudi na nasilnu prošlost, kaže taj pravnik za DW.

Hoće li Bašar al-Asad osobno odgovarati?

Najočiglednije je da bi za optužnice protiv bivšeg vladara Asada nadležan bio Međunarodni kazneni sud (MKS) u Den Haagu. Tu se odlučuje o osobnoj odgovornosti pojedinca, između ostalog i za ratne zločine i zločine protiv čovječnosti.

Ali, ni Sirija, a ni Rusija u koju je Asad pobjegao, nisu države-potpisnice tog suda. To znači da MKS u principu ne može provesti svoju nadležnost. Međutim, Claus Kreß, profesor kaznenog i međunarodnog prava na Sveučilištu u Kölnu, kaže da, zbog toga što se situacija izmijenila, više nije tako očigledno da MKS ostaje nenadležan.

Mogućnost da se pozove na odgovornost na osnovu odluke Vijeća sigurnosti UN-a vjerojatno će za sada propasti zbog ruskog veta, kaže Kreß u intervjuu za DW. Ali ujedno dodaje da nova sirijska vlada ima priliku proglasiti pristupanje Sirije Statutu MKS-a. Pod novom vladom, Sirija bi se mogla i retroaktivno podčiniti jurisdikciji MKS-a. „U tom slučaju bi Asad bio legalno pod nadležnošću Kaznenog suda“, objašnjava njemački stručnjak za međunarodno kazneno pravo. Politički, međutim, Kreß ne vjeruje da je moguće da će Rusija u bliskoj budućnosti Asada predati sudu.

Istrage i suđenja u samoj Siriji?

Stručnjak za ljudska prava Crocker sumnja da će nova sirijska vlada pristupiti haaškom sudu i zato misli da će se o pitanjima pravde morati odlučivati unutar same zemlje.

Prema njemačkoj novinskoj agenciji dpa, lider HTS-a al-Golani već je najavio da će sastaviti popis bivših časnika koji su bili umiješani u mučenja i da će ih pozvati na odgovornost – uključujući i one koji su pobjegli u inozemstvo.

Za istrage u samoj Siriji bilo bi preporučljivo da se definicije zločina protiv čovječnosti i ratnih zločina unesu u sirijski kazneni zakon, ukazuje profesor međunarodnog prava Kreß i podsjeća da se takve odredbe često ne nalaze u nacionalnim zakonima. On također naglašava da se mora ispitati jesu li postojeće sirijske pravosudne strukture uopće sposobne za takve kaznene istrage.

Stručnjak za ljudska prava Crocker vjeruje da je najvjerojatniji model za pravnu obradu slučajeva onaj u kojem bi bile i sirijske i međunarodne komponente. Postavlja se, međutim, pitanje ima li u Siriji dovoljno specijaliziranog kadra, recimo sudaca koji su neovisni.

A potrebni su i drugi stručnjaci: „Najvažnije je da se s tom nevjerojatno velikom količinom dokaza postupa profesionalno“, naglašava Crocker koji se u okviru Europskog centra za ustavna i ljudska prava bavi Sirijom.

Dokazi se moraju osigurati

Na primjer, masovne grobnice ne bi trebalo otvarati neprofesionalno. Također – i to uz svo razumijevanje za lokalno stanovništvo – ne bi se trebala uništavati mjesta zločina kao što je zatvor Sednaja ili dokazi kao što su dokumenti tajnih službi. Sve to bi morali osigurati stručnjaci.

Inicijative za osiguranje dokaza već postoje na razini UN-a: „Međunarodni, nepristrani i neovisni mehanizam“ (IIIM) od 2011. prikuplja informacije i dokaze o mogućim zločinima u Siriji i stavlja ih na raspolaganje sudovima.

Postupci u drugim državama

Za zločine u Siriji sudilo se i u trećim zemljama, na primjer u Njemačkoj i Francuskoj. U Koblenzu je 2022. godine jedan bivši sirijski pukovnik obavještajne službe osuđen na doživotni zatvor zbog zločina protiv čovječnosti. U SAD-u je nedavno za mučenja optužen bivši upravitelj jednog sirijskog zatvora.

Do sada je takva vrsta postupaka bila „najbolje moguće sredstvo (pravne) obrade“, kaže Crocker. Ali, sada je situacija drugačija, jer je moguć pristup dokazima i potencijalnim počiniteljima. Crocker zaključuje da bi međunarodnim pritiskom trebalo uvjeriti novu sirijsku vladu da dozvoli međunarodnim stručnjacima ulazak u zemlju kako bi pružili podršku.

 

Tekst je izvorno objavljen na njemačkom jeziku.