Violončelo je od plastike koju je proizveo Bayer. Njegovo transparentno tijelo može svijetliti u ritmu glazbe. Ovisno o tomu kako je violončelo programiran, tonovi mogu biti prikazivani i u bojama. Učenik tako može vidjeti, svira li ispravan ton. A na tijelo instrumenta mogu biti projicirane slike.

Polikarbonat je vrlo čvrst i tvrd materijal. Vjetrobransko staklo je tako prozirno da se gotovo ne razlikuje od stakla, a prozirni polikarbonat se može upotrijebiti i na drugim mjestima. Ovaj auto se sastoji većinom od plastike i puno je lakši nego obični automobil. Na tomu se može uštedjeti jako puno goriva.

Kako različite su mogućnosti primjene plastike pokazuje i ovaj USB-kabel Fraunhoferovog instituta. On može prenositi signale koji dolaze od senzora u odjeći. Tako se, primjerice, može pratiti životne funkcije pacijenata ili vatrogasaca u zgradi koju je zahvatio požar.

Ova mono-peraja prikopčana je na takozvani "exoskelet". Senzori prepoznaju koje pokrete plivač želi izvesti i onda uz pomoć malih servo-motora pomažu rukama i nogama u izvođenju pokreta. Tako se može ne samo plivati kao dupin, nego i puno duže izdržati u vodi.

Isti princip se primjenjuje ovdje kod kombinezona za cijelo tijelo. To je idealno za ljude s hendikepom, čiji mišići su slabi. Ali, takva pomoć dobro bi došla i fizičkim radnicima prilikom prenošenja namještaja i drugih teških predmeta - recimo kad klavir treba prenijeti po stubama na neki od viših katova.

I ovo je plastika - površina koja odbacuje prljavštinu. Može se primijeniti recimo kao zaštita protiv šaranja. To može uštedjeti puno novca vlasnicima kuća ili željeznicama čiji vlakovi su često cilj takvog vandalizma.

Ovi objekti se sastoje od drvenih ili drugih prirodnih vlakana. To se čak na njima i vidi. Ako bolje pogledamo vidi se sličnost s pločama od iverice. Pa ipak, takva "organska plastika" može dobro poslužiti u proizvodnji namještaja ili za oblaganje raznih objekata.

Ovaj poklopac automobilskog spremnika za gorivo također sadrži drvo. Celuloza u prahu je pomiješana s polietilenom. Stručna agencija za obnovljive sirovine zalaže se za korištenje bioloških tvari u običnoj plastici radi njezinog jačanja.

Prilikom dobivanja celuloze ostaje još jedna suvišna tvar: lignin. Taj materijal se može uz pomoć bio-katalizatora rastaviti u sastavne dijelove. Znanstvenici Fraunhoferovog instituta nadaju se da od njega mogu stvoriti nove polimere, kao osnovu nove vrste plastike.

Organske tvari imaju puno veće mogućnosti primjene ako ih se tako rastavi na molekularne sastavne dijelove. Takva vlakna i runa od poliaktida, jednog polimera mliječne kiseline, proizvedena su iz kukuruznog otpada. Runo može biti upotrijebljeno u medicini. Od vlakna može biti pravljena odjeća.

Za proizvodnju plastike mogu poslužiti čak i oklopi rakova. Oni sadrže hitin koji je dobar sastojak za nove polimere. Tako se može rješavati i jedan problem okoliša. Naime, otpad od očišćenih rakova koji završi na odlagalištu smeća ne izaziva samo neugodan miris nego stvara i plinove štetne za zdravlje.

Ova spužva djelomice je nastala od ispušnih plinova jedne elektrane. Uz pomoć specijalnog katalizatora iz Bayera odvojen je ugljični dioksid. Od njega znanstvenici stvaraju nove polimere. Prednost postupka s katalizatorom je to što troši malo energije.

Spužva od ugljičnog dioksida mogla bi se već za nekoliko godina naći u našim domovima. Ovo je jedno pokusno postrojenje u Leverkusenu gdje se već proizvodi. Od 2015. bi mogla uslijediti proizvodnja u velikim postrojenjima.