Srbijanski ministar vanjskih poslova Vuk Jeremić istakao je svoju kandidaturu za predsjedatelja Opće skupštine UN-a, ali istovremeno se pokazalo da za to nije osigurana podrška prije svega u susjednim zemljama. Hrvatska tim povodom poručuje da je obećala podršku kandidatu iz Litve, dok je član Predsjedništva Bosne i Hercegovine Željko Komšić izjavio da će biti protiv te kandidature. Otuda se nametnulo više pitanja: je li Vuk Jeremić zaboravio lobirati u susjedstvu, očekujući da će odatle stići automatska podrška ili iza takvog držanja Hrvatske i BiH stoje neki drugi razlozi?

Problem ipak Jeremić?

Sama kandidatura Vuka Jeremića je stigla relativno kasno, kada su neke zemlje već završile lobiranje za svoje kandidate, ističe za Deutsche Welle Aleksandar Popov, direktor Centra za regionalizam. Ali, ako budemo do kraja otvoreni, mislim da je za ovakav stav susjeda kriva sama ličnost kandidata, odnosno što je u pitanju Vuk Jeremić, kaže Popov: „Jeremić je oštrinom svojih izjava i često svađalačkim tonom koji je imao prema susjedima, doprinio tome da postoji animozitet u pojedinim zemljama regije prema njemu lično. I mislim da je reakcija Željka Komšića na tom fonu animoziteta prema onome kako je ministar Jeremić, vršeći tu dužnost ministra vanjskih poslova Srbije, reagirao u pojedinim situacijama. Bilo je prejake retorike, što ne bi trebalo da bude sklonost diplomata, koji bi zapravo trebalo da vode stvari u drugom pravcu, u pravcu smirivanja i davanja jednog pozitivnog tona“, kaže Popov.

Odnosi u regiji sve bolji

Dragan Đukanović, član istraživačkog foruma Europskog pokreta u Srbiji, kaže za DW da kada je riječ o nekoj regionalnoj ili dobrosusjedskoj solidarnosti na međunarodnom planu, imamo i neke pozitivne primjere: recimo kada je Srbija podržala Hrvatsku kao nestalnu članicu Vijeća sigurnosti, a potom se to dogodilo i s prijedlogom za Bosnu i Hercegovinu: „Tako da ja ovo oko ministra Jeremića ne bih smatrao nekim pravilom, niti nečim što suštinski utječe i determinira odnose država regije. Više to smatram nekim događajem na koji su države regije ad-hoc reagirale. Ne bih stoga na osnovu ovoga izvlačio neke šire zaključke. Sasvim je jasno da se sada brojna otvorena pitanja, kako na bilateralnom planu tako i na multilateralnom planu, postupno rješavaju. Traže se adekvatna rješenja, što je mislim veoma dobro i taj proces regionalne suradnje će dalje jačati. Ovaj slučaj zato ne bih baš direktno povezivao, niti na osnovu njega zaključivao o nekakvim širim odnosima u našoj regiji.“

Aleksandar Popov također ocjenjuje da su odnosi zemalja regije na uzlaznoj putanji. U tom smislu bih ja razdvojio ta dva procesa, podrške Jeremiću i regionalne suradnje, smatra Popov, i ponovio da bi situacija bila vjerojatno drugačija da je kandidat neka druga ličnost. Sigurno je samo da širi proces unapređivanja regionalne suradnje ide u dobrom pravcu, ocjenjuje Popov.

Suvereno pravo svake zemlje

Ministar vanjskih poslova Srbije Vuk Jeremić je za DW odgovorio na pitanje kako komentira činjenicu da njegovu kandidaturu ne podržavaju i pojedine zemlje regije: „Svaka zemlja ima svoje suvereno pravo da odlučuje kada je riječ o međunarodnim kandidaturama. Srbija ima princip da podržava zemlje susjedstva, zemlje iz regije. To je neka vrsta običaja, kada je riječ o zapadnom Balkanu, ali ponavljam, svaka zemlja ima apsolutno suvereno pravo da donosi svoje odluke kada je riječ o podršci drugim zemljama u međunarodnim tijelima.“

Autor: Ivica Petrović, Beograd
Odg. urednik: Anto Janković