Na stolu obitelji Kording od nedavno stoji boca s vodom iz slavine umjesto mineralne vode iz plastičnih boca koja se dovozi s udaljenosti od nekoliko stotina kilometara. Sinovi i otac piju običnu vodu iz slavine bez problema, no majka Gabi je sumnjičava. Ona kaže da se stalno piše o zagađenosti vode iz vodovoda. S druge strane, uvijek osjeća grižnju savjesti, kaže, kada u otpad baca na desetke plastičnih boca.

Sonia Panenbecker, savjetnica u Centru za potrošače, savjetuje građane da pokuđaju konzumirati vodovodsku vodu. Ona je po drugi put u posjeti ovoj kelnskoj obitelji. Prvi put je prošetala kroz kuću, pregledala osvjetljenje, elektrouređaje i grijanje. Kordingovi pripadaju grupi takozvanog „klima domaćinstva“. Njih u Kölnu ima oko 90 u Kelnu i na taj način sudjeluju u projektu „Klima u svakodnevici“. Pristali su da šest mjeseci do detalja preispitaju svoje ponašanje i da ga mjenjaju kako bi najmanje štetili klimi.

Svi društveni slojevi

Borci za zaštitu klime se obično obraćaju srednjem sloju društva. Međutim, kao „klima domaćinstva“ izabrana su ona (domaćinstva) u kojima žive ljudi različite životne dobi, različitih mjesečnih prihoda, obrazovanja, ona s decom ili bez nje. Četvrtina sudionika u projektu su useljenici. Neki su se oduvijek zanimali za ekološke teme, drugi do sada za tako nešto nisu marili. Centar za potrošače Sjeverne Rajne Vestfalije pomaže im sada da promjene ponašanje.

Cilj projekta, koji prate i jedan frankfurtski Institut i kao i Sveučilište iz Graza te njemačko Ministarstvo za obrazovanje i istraživanja, je da se analizira utjecaj ponašanja običnih građana na klimu i da se ono mijenja – na bolje, naravno. Naime, kako kažu stručnjaci, samo ako što više ljudi bude nastojalo da što više smanji emisiju ugljičnog dioksida moguće je dugoročno ostvariti postavljene ciljeve. To je u skladu, moglo bi se reći s onom poznatom poslovicom „zrno po zrno….“. Naime, kada bi svako njemačko domaćinstvo godišnje uštedjelo samo tonu CO2, u atmosferu bi tijekom godine stiglo 40 milijuna tona manje. Cilj eksperimenta u Kölnu je mnogo ambiciozniji – svako domaćinstvo trebalo bi za četvrtinu smanjiti doprinos emisiji ovog plina.

Ponašanje, a ne tehnika

U prosjeku, svaki građanin Njemačke godišnje „proizvede“ 11 tona CO2. Da bi se dugoročno smanjila potrošnja energije i emisija CO2 nije potrebno samo napraviti bolju izolaciju na kućama i prijeći na električni automobil. Sitnice u svakodnevnom životu su također značajne: prilikom kuhanja poklopiti zdjelu, koristiti i ostatak topline kada se ploča isključi, češće se voziti biciklom, jesti manje mesa… „Manje nam je stalo do tehničkih mjera“, kaže Frank Waskow, voditelj istraživanja. On dodaje da “ako se promjeni način grijanja to je jednokratna odluka. Ali, novo grijanje nema mnogo smisla ako i dalje pogrešno prozračujem ili pogrešno grijem. Potrebna je promjena ponašanja i nastojimo utvrditi kako da motiviramo ljude da se drugačije ponašaju, te da utvrdimo što su prepreke – zašto ljudi neke stvari ne žele“.

Kod Kordingovih je u pitanju prijevoz. Obitelj živi na preuređenom seoskom imanju, iza vrta su polja. Djeca u školu ili na sport idu biciklom ili autobusom. Gabi Kording često ide na posao ili u kupovinu biciklom. Međutim, otac Kai vozi se na posao, u središte Kölna automobilom. U protivnom bi ujutro morao ustati mnogo ranije. Ipak, pokušat će. Subotom moram raditi, ali ne tako rano kao radnim danom. Tada bih se mogao odvesti biciklom, pa da vidim kako to funkcionira. Ako je u redu, možda bih mogao biciklom na posao ići i preko tjedna“, kaže on.

Cilj eksperimenta u Kölnu jes da se emisija ugljičnog dioksida smanji za četvrtinu na tri polja – u potrošnji energije, ishrani i prijevozu. Nisu postavljeni nikakvi konkretni ciljevi za pojedine sudionike jer su razlike previše velike, kaže Waskow. Tko pređe na eko-struju automatski štedi polovicu emisije CO2. Prepoloviti porciju mesa mnogo je teže. Voditelj projekta Waskow kaže: „Naši suradnici već su utvrdili da mnogi razmišljaju o zaštiti klime i uštedama, ali ono što nedostaje je netko ili nešto da ih potakne da to i učine“. Projekt „Klima u svakodnevici“ trebao bi predstavljati upravo taj poticaj.

Autori: Matilda Duda-Jordanova / Nenad Briski / žt

Odg. urednik: Željka Telišman