"Prije izbijanja krize sam zarađivao oko 700 sirijskih lira i bio sam zadovoljan s tim. Sada zarađujem 10.000 lira dnevno, ali to nije dovoljno. Izgubio sam povjerenje u lokalnu ekonomiju", kaže Samer, taksist u Damasku. On je iz Qodsiye pobjegao u glavni grad kada je u predgrađima došlo do izbijanja sukoba.

Nema novca za hranu

Od početka građanskog rata sirijska lira je izgubila oko 90 posto svoje vrijednosti. Pored toga, mnogobrojne svakodnevne potrepštine su postale nedostatne, što je uzrokovalo dodatni rast cijena.

Zbog toga je većina Sirijaca prisiljena svakodnevno štedjeti na svemu. Čak je i kuhanje za mnoge postalo luksuz. "Počeo sam koristiti rižu i drugu hranu lošije kvalitete. Trenutno jedem meso samo jedanput u tri tjedna", kaže Jasmin, žena u četrdesetim godinama, majka troje djece.

Ona prije svega mora platiti stanarinu za stan u Damasku u koji je uselila poslije bijega iz predgrađa. Njoj ne ostaje puno novca: "Bolje je jesti lošu hranu nego živjeti na ulici."

Plesati u ratu

Ali ne misle svi o štednji. To pokazuje pogled na barove i kafiće, kojih je sada više nego što ih je bilo ranije.

„Ostavljati novac na stranu? Do kada? Dok ne umrem? Ne, samo jednom se živi", kaže Taim, koji ne želi reći svoje pravo ime.

"Ne želim diskutirati o politici, idem na zabave, kako bih pio jeftinu votku i uz glazbu uživo plesao s prijateljima." Na Facebooku ovaj 23-godišnjak redovito objavljuje video-snimke s tih zabava.

Jedna takva lokacija je i bar Mazzika u staroj gradskoj jezgri Damaska. U njemu se Taim s prijateljima provodi do četiri sata ujutro, a potom automobilom odlaze kućama.

"Opasno je, ali vaš strah s vremenom postaje manji. Možda se i naviknete na to." Taim se smije poslije skoro svake rečenice. Možda je to jedini način da ignorira apokaliptičnu viziju vlastite budućnosti.

Nestaju cijele branše

Od izbijanja rata gotovo da nema pouzdanih podataka o stanju gospodarstva u Siriji. Ali, jedno je jasno: cijele branše i industrija su nestali. Trgovine namještaja, nekada sveprisutne, zatvorene su. Turizam i turističke agencije također su nestale.

No, zato cvjeta crna ekonomija. Specijalizirani logističari transportiraju robu između područja koja kontroliraju pobunjenici i vladinih teritorija, podmićuju vojnike i predstavnike svih strana u sukobu, organiziraju tajne transporte. A potom zarađuju novac prodajući robu koje nedostaje stanovništvu, kao što je plin u bocama za kuhanje, i to onome tko najviše ponudi.

Vlada, s druge strane, pokušava isticati pozitivne vijesti: "Izvoz lijekova iz Sirije je u porastu i tijekom 2017. su nova četiri laboratorija dobila dozvolu za rad", citira vladin list Al-Thawra zaposlenicu Ministarstva zdravstva.

Mladi osnivaju vlastita poduzeća

Utopljenik pronalazi nadu i u hvatanju za običnu slamku, kaže sirijska poslovica. I tako usred rata postoje pokušaji da se stvori nešto novo: mladi ljudi osnivaju tvrtke.

"Geografski, pokretanje tvrtki je ograničeno na Damask, Alep i od nedavno na Homs. Ali to se događa samo kada je njihovo financiranje osigurano preko međunarodnih organizacija, a čak i tada se radi tek o malim pokušajima", kaže Maen Elhemmeh, koji je u međuvremenu počeo raditi u Njemačkoj kao menadžer tog projekta.

On smatra da je riječ o oko 500 start-up-ova u cijeloj Siriji. Problem osnivača je nedostatak pravnih struktura u Siriji, kao što je "Crowdfunding" ili sakupljanje donacija. "To čini uspjeh vrlo malo vjerojatnim", kaže Elhemmeh.

Šansa za žene 

Od početka rata su mnogi fakultetski obrazovani ljudi napustili zemlju. To je gubitak za sirijsko gospodarstvo, ali i šansa. "Mnogi Sirijci su iselili u Europu i dio njih sada ima dobre šanse napraviti karijeru", kaže Elhemmeh. "Kada se situacija u Siriji poboljša, velik broj njih će se vratiti u zemlju i donijeti sa sobom nova znanja i iskustvo stečeno u Njemačkoj."

Žene u Siriji u međuvremenu rade na poslovima koji su ranije bili isključivo u domeni muškaraca. U nizu anketa provedenih po tvrtkama, list Al-Ayyam je došao do zaključka da 58,3 posto žena rade poslove koje su ranije obavljali samo muškarci. Ovaj list je blizak vladi pa ipak sirijska vlada ne želi to uvrstiti u službenu statistiku.

U gradu Tartousu na obali žene rade kao prodavačice na ulici, voze mini-buseve ili su postale automehaničarke. U Damasku se mogu vidjeti žene koje voze taksi. To je u Siriji potpuno nova pojava. Nastao je jer su mnogi muškarci pobjegli ili izgubili život ili su zatočenici u zatvorima vladinih snaga ili oporbenih skupina. Mnoge žene se sada moraju same brinuti o obitelji i izvesti djecu na pravi put. Hoće li to, kada rat prestane, ojačati položaj žena u Siriji, jedno je od mnogih otvorenih pitanja u ovoj ratom opustošenoj zemlji.

Pratite nas i preko DW-aplikacije za Android koju možete skinuti ovdje.