Piratska stranka bila je bez sumnje najveća senzacija na nedavnim izborima za gradsku skupštinu Berlina. Osvojili su 15 zastupničkih mjesta i došli na naslovnice europskih medija. No, s onu stranu izbornih plakata i letaka, što točno rade berlinski 'gusari' koji se u programu zalažu za direktnu demokraciju, transparentnost svih poluga vlasti, reformu zakona o zaštiti intelektualnog vlasništva, a koji, po njima, guši pravo na privatnost? Drugim riječima, kako konkretno žive svoje političke ideale, osim što kao zastupnici predlažu nove zakone?

Nema hijerarhije

Vjerojatno ključna karakteristika koja razlikuje Piratsku stranku od ostale političke konkurencije je vezanost za online-komunikaciju. Kako nam je rekla mlada članica Laura Sophie Dornheim, za stranku se zainteresirala tako što je jedne noći u dva sata ujutro htjela nešto saznati o optužbama da Pirati nemaju dovoljno žena u stranci. Sva je problematika, kao i replike ljudi iz stranke, bila detaljno elaborirana na njihovoj wiki-stranici, dakle, dostupna svakom pretražitelju interneta. Zvuči pomalo naivno idealistički, ali, kako Laura, tako i ostali sugovornici iz stranke s kojima smo razgovarali, zaklinju se u to da stranka nema nikakvu hijerarhiju, da je svačiji glas jednako vrijedan, da se sva mišljenja iznose javno i transparentno.

Primjer drugi. U stranci se svi obilato koriste Twitterom. Većina članova međusobno se poznaje prije svega preko nadimaka koje imaju na toj društvenoj mreži, a tek potom - eventualno - susretnu se u trećoj dimenziji i saznaju si prava imena i prezimena. Zvuči koliko otuđeno toliko i efikasno. Naime, zbog prirode online-komunikacije svi članovi mogu sudjelovati u raspravi, upućivati na probleme, pokretati inicijative i davati mišljenje o prijedlozima zakona koje stranački zastupnici žele staviti na dnevni red Gradskog vijeća. Također, ljudi koji bi zazirali od unutarstranačkih skupova, radnih sastanaka, obveze sudjelovanja u ovoj ili onoj djelatnosti, ili koji su jednostavno presramežljivi, preko wiki platforme postaju aktivni, priča nam članica stranke Claudia Udenta.

Informiranje u tramvaju

Kako saznajemo, uz pomoć Twittera, gitare i nekoliko piva može se očito i organizirati mala PR-senzacija. Dvojica zastupnika stranke nedavno su sjela u berlinsku željeznicu, razgovarali sa svim zainteresiranim putnicima o svom programu i idejama, istovremeno odgovarali na pitanja koja su stizala preko Twittera i sve začinili svirkom. Odvozali su se tako nekoliko krugova oko Berlina.

Da ne bi otišli predaleko u zaključku kako Piratska stranka živi isključivo digitalni život, Laura Sophie Dornheim nam objašnjava kako se većina dnevnih aktivnosti odvija kroz tzv. sustav grupa (crews) i postrojbi (squads). Grupe su neformalni sastanci na koje može doći apsolutno svatko, bio član stranke ili ne. (Za članstvo u stranci osoba čak ne mora posjedovati ni njemačko državljanstvo, kaže). Zapravo se radi o večernjim susretima u nekom od berlinskih barova. „Naš stol prepoznat ćete tako što svi pred sobom imaju otvorena prijenosna računala“, nastavlja Laura Sophie Dornheim. S druge strane, tzv. postrojbe su ozbiljniji sastanci stručnjaka iz pojedinih područja – ekonomije, prava ..., a na kojima se detaljno pretresaju teme koje će danas-sutra biti stavljene na glasovanje gradskim vijećnicima.

Na sljedećoj stranici: Promjena zakona

Promjena zakona

Privlačnost Pirata, pogotovo za mlađu populaciju, leži i u činjenici što ih politička konkurencija konstantno gura na rub skandala, a zapravo pokazujući time kako ne razumije mentalitet nove generacije. Tako ih već preko godinu dana prate glasine da promoviraju dječju pornografiju, a zapravo sve što žele je ukidanje cenzure na internetu. „Apsolutno nikome na pada na pamet podržavati takvo što, no u ime navodnog sprječavanja online-pedofilije, zakonodavac je htio uvesti nadzor i blokadu mnogih drugih web-stranica, što smatramo totalnim udarom na slobodu informiranja“, kaže nam Katharina Niemeyer, još jedna mlada članica stranke.

 

Jednako tako zahtijevaju reformulaciju zakona o zaštiti intelektualnog vlasništva koji će više štititi pravo na privatnost razmjene podataka. Neprihvatljivo im je da policija nekom tinejdžeru pokuca na vrata samo zato što je skinuo neki film ili pjesmu i kazni roditelje s nekoliko tisuća eura. Povezano s time, udružili su snage s grupom pod imenom „Glazbeni pirati“ koja djeluje neovisno od stranke, i krenuli u akciju opskrbe vrtića pjesmaricama koje će biti besplatne. Naime, kako djeca uče pjesme koje se još uvijek nalaze pod licencom premda su već odavno dio nacionalne tradicije, navedene knjige koštaju po 60 eura primjerak. „Potpuno neprimjereno ako uzmemo u obzir da obrazovne institucije muku muče s novcem“, kaže Laura Sophie Dornheim. Nova 'piratska' kolekcija za vrtiće sadrži isključivo pjesme čija su autorska prava starija od 70 godina i ne mogu se više naplatiti.

Zanimanje iz čitavoga svijeta

Puno su simpatija Pirati pokupili i načinom predizborne prezentacije. Simpatizeri u Berlinu preimenovali su svoje računalne mreže u „Am 18.9. Piraten waehlen!“ (18. rujna glasujte za Pirate!), što je, naravno, bilo vidljivo svim susjedima koji bi na svojem računalu pogledali listu bežičnih internetskih mreža u blizini.

Stranka izaziva znatiželju svih krajeva svijeta. Na dan kada smo ih posjetili primili su na doručak grupu mladih iz Miami-ja, nedavno su ugostili i mlade Pirate iz Praga koji se tek počinju formirati. Premda će pohoditi božićne sajmove u Berlinu, dijeliti letke i objašnjavati svoje političke ciljeve usputnim prolaznicima, evo o kakvoj budućnosti sanjaju Laura Sophie Dornheim i Katharina Niemeyer: „Želimo svijet u kojem ću se moći baviti politikom u deset minuta i sa svoga kauča.“ Nismo sigurni da je riječ o idealu, no dobro... Ono što hoće time reći je da sve relevantne informacije u vezi političkih procesa i njihovih aktera budu dostupne svima i u svako vrijeme. U svijetu premreženom direktivama i zabranama, očito još uvijek nije zabranjeno sanjati o boljoj budućnosti.

Autor: Krešimir Dujmović
Odg. urednik: Anto Janković