„Svega tri posto svjetskog stanovništva ima sreću živjeti u zemljama gdje civilno društvo ima punu slobodu djelovanja“, kaže Silke Pfeiffer iz nevladine organizacije "Kruh za svijet" (Brot für die Welt) koju je utemeljila Evangelistička crkva u Njemačkoj.

Prema novom Atlasu civilnog društva, koji izdaje ova organizacija, proizilazi da svega 240 milijuna od ukupno osam milijardi ljudi živi u 42 zemlje gdje je civilni angažman potpuno slobodan. U takve spadaju Njemačka, skandinavske zemlje, zemlje Beneluksa ili Kanada.

Tu se radi o volonterima koji na primjer pomažu izbjeglicama, o nevladinom sektoru koji se bavi čitavim spektrom tema poput prava radnika, seksualnih manjina ili indogenih naroda, o malim građanskim medijima, ali i pravu na protest.

Srbija najgora u regiji

U drugoj kategoriji - onoj gdje vlasti ponekad „sužavaju" prostor civilnom društvu - svrstano je 40 zemalja, recimo Hrvatska, BiH, Kosovo, Crna Gora, Albanija i Sjeverna Makedonija, ali i zemlje poput Francuske, Španjolske, Australije i Japana.

Srbija je svrstana u treću kategoriju (gdje 47 država), tamo je civilno društvo opstruirano, jer je izloženo nadzoru, birokratskom šikaniranju ili javnom ruglu. Ima neovisnih medija, ali su izloženi pritiscima i ocrnjivani u javnosti, dok protesti mogu biti zabranjivani ili nasilno "razbijani". U toj kategoriji su i recimo Mađarska, Sjedinjene Države i Ukrajina.

U četvrtoj kategoriji (44 države), gdje se civilno društvo suzbija, svrstane su Turska, Rusija, Indija, Meksiko, dobar dio Afrike. Civilno je društvo potpuno zabranjeno u 23 zemlje - poput Kine, Irana, Saudijske Arabije ili Egipta.

Veliko pogoršanje u Rusiji

Atlas civilnog društva potvrđuje trend koji su nedavno naznačile i druge organizacije poput Zaklade Bertelsmann i Amnesty International: demokracija u svijetu slabi, ljudska prava su sve manja, tvrdi se.

„Civilno društvo postoji svuda“, kaže Rupert G. Strachwitz, osnivač Zaklade Maecenata iz Münchena. „Postoji i u Kini, a prema svemu što znamo čak i u zemlji poput Sjeverne Koreje i naravno u Rusiji – ali pod sasvim različitim uvjetima.“

U Rusiji se stanje pogoršalo od napada na Ukrajinu. „Ljudi koji izlaze na ulice bivaju masovno hapšeni, mediji se zatvaraju, o određenim stvarima uopće se više ne smije izvještavati", nabraja Pfeiffer. „Jako bitni glasovi bili su prinuđeni da odu u inozemstvo."

Jedna od njih je Angelina Davidova, novinarka i ekološka aktivistkinja koja je sada u Berlinu. „Mislim da smo bili nešto postigli, vidjeli smo da se društvo mijenjalo. Ali sada imam osjećaj da je sve to uništeno događajima u posljednjih mjesec dana. Urušilo se mnogo toga što sam radila i vrijednosti za koje sam se borila", kaže ona za DW.

Borba za informacije

U Atlasu civilnog društva posebno se ističe digitalizacija od koje je civilno društvo profitiralo. „Jedan od razloga za jak razvoj civilnog društva u posljednja tri desetljeća je mogućnost da se šire informacije bez posrednika (Gatekeeper", kaže Strachwitz.

Međutim, režimi raznih država poduzimaju mjere kako bi ograničili slobodu koju je donijela digitalizacija. U Atlasu se naglašavaju drastične mjere poput gašenja interneta - kao prošle godine u Tanzaniji, par dana uoči izbora. U Indiji je prošle godine više od sto puta gašen internet u raznim dijelovima zemlje.

Autori navode i primjer ruskih dezinformacija još i prije početka rata u Ukrajini. „Lažne vijesti" su postale oružje, kažu, i to ugrožava pravo na informaciju kao jedno od temeljnih prava. „Kada se to pravo suzbija širenjem lažnih vijesti, onda puca jedan od temelja civilnog angažmana“, zaključuje Pfeiffer.

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu