„Sve što trebate učiniti je pritisnuti gumb i odmah se čuje glazba."

Kada je nizozemska tvrtka Philips krajem kolovoza 1963. na Velikom njemačkom sajmu radijske tehnike u Berlinu predstavila svoju prvu audiokasetu i odgovarajući kasetofon Philips EL 3300 koji je koštao 299 njemačkih maraka (današnja vrijednost oko 700 eura) – nitko nije slutio koliko će se time promijeniti povijest glazbe.

Osim što je kaseta bila znatno manja i jeftinija od gramofonske ploče koja je tada prevladavala na tržištu, kaseta i kasetofon su omogućavali i snimanje pjesama s radija ili ploča i njihovo slušanje u bilo kojem trenutku. To je bila tehnička senzacija.

Pjesme po izboru i to besplatno

Odjednom je svatko mogao biti producent ili voditelj. Audiokasete s vlastitim izborom muzike i vlastitim govornim pozdravima brzo su postale popularan poklon voljenoj djevojci, dečku ili prijateljima.

Takve osobne kasete su bile omiljene, unatoč tome što se traka često izvlačila iz plastičnog kućišta ili bi ju zgužvao kasetofon - pa bi onda sav posao oko snimanja lako mogao biti upropašten.

Na radiju u Istočnoj Njemačkoj (DDR) voditelji su posebno čitali naslove i autore pjesama kako bi slušateljima olakšali snimanje.

No nisu svi bili oduševljeni tom novotarijom. Na početku je upravo glazbena industrija bila jedan od najvećih protivnika audiokasete. Plašeći se gubitka zarade, ljutite britanske diskografske kuće su na omotima gramofonskih ploča tiskale sljedeće upozorenje: „Snimanje kod kuće ubija muziku“.

Ali ništa nije moglo zaustaviti prodor kasete koja je od ranih 1970-ih do kasnih 1990-ih bila jedan od najčešće korištenih audio-medija.

Magnetofon – glomazan i skup

Audiokaseta je medij za analogno snimanje i reprodukciju zvuka. Sastoji se od magnetne trake u plastičnom kućištu s dvije rupe. Na traci se zvuk može snimiti na obje strane i može se presnimiti više puta.

Prije nego što su se pojavili kaseta i kasetofon njemačka firma AEG je 1935. na tržište plasirala magnetofon, koji je bio zasnovan na istoj tehnologiji. Razlika je bila u tome što su ti uređaji bili ogromni, komplicirani za upotrebu i skupi, a koluti za trake bili su otvoreni, zbog čega su se uglavnom koristili na radiju i u glazbenim studijima.

Magnetofoni su za privatne korisnike postali donekle privlačni tek 1950-ih. Međutim, i dalje su bili glomazni i skupi sa cijenama između 700 i 1.500 njemačkih maraka, što bi danas bilo oko 2.000 do 4.300 eura. 1960-ih godina su cijene pale, pa su se magnetofoni našli u mnogim domovima.

Walkman: slušanje glazbe vani na ulici

Nakon što je 1963. izbacio na tržište kasetofon, Philips je 1968. predstavio i prvi auto-radio s kasetofonom.

A onda je 1. srpnja 1979. japanska tvrtka Sony na tržište izbacila prvi Walkman, „džepni kasetofon“ samo malo veći od kasete. Tako su 1980-ih mladi ljudi počeli slušati glazbu dok šeću ulicom ili trče u parku. Pritom nikome nisu smetali, jer Walkman nije imao vanjski zvučnik i funkcionirao je samo sa slušalicama.

Inače, tih 1980-ih, kada su se pojavili i prvi kućni kompjutori, obične audiokasete služile su i kao eksterni nosač podataka na kojima je bio softver.

No, ubrzo je na tržište stigao kompaktni disk, CD, svestraniji kao medij za pohranjivanje digitalne glazbe i podataka. Bio je to početak kraja kasete.

Audiokaseta danas: za slušanje ili za ukras?

Ali, sve se vraća, pa evo već́ neko vrijeme i svjetske zvijezde poput Justina Biebera i Taylor Swift objavljuju svoje albume i na kasetama. Zašto se vratila kaseta?

U njemačkoj izdavačkoj kući Nuclear Blast sa sjedištem u Donzdorfu taj trend je počeo prije nekoliko godina. Sve više bendova je željelo svoje albume izdati i na audiokaseti.

Povratak gramofonskih ploča potaknut je njihovim specifičnim zvukom. U slučaju kasete, to je vjerojatno uglavnom nostalgija. „Kaseta ima određeni kultni faktor. Što se tiče kvalitete zvuka, kaseta baš i ne može pratiti MP3, a ni gramofonske ploče“, kaže Michael Langbein iz Nuclear Blasta.

Za Christofera Josta, profesora na Institutu za studije medijske kulture Sveučilišta u Freiburgu, zvuk je važna karakteristika kasete. Kupci se namjerno okreću tom nesavršenom zvuku: „Kaseta nije samo medij, već́ i simbol“, kaže on. „Ljudi se na taj način protive uobičajenim mehanizmima u glazbenoj industriji i potrošačkoj elektronici.“

Ali koliko kupaca stvarno sluša audiokasete? Kada je riječ o pločama, „relativno je poznato da 50 posto ljudi koji kupuju ploče u stvari nemaju gramofon“, navodi Marcus Hammer iz Nuclear Blasta. „Dakle, ploča je za njih nešto što dobro izgleda na polici. Mislim da je vrlo slična stvar i s kasetama."

A Martin Maag, vlasnik prodavaonice ploča u Ulmu, kaže: „Mislim da je slušanje kasete jednostavno nešto vrlo opuštajuće." Posebno mladi ljudi traže kasete, no izbor u njegovoj prodavaonici još uvijek je mali. Osim toga, potreban je i kasetofon. Inače, odnedavno ponovo rastu cijene polovnih uređaja.

Filmska industrija potiče trend

Retro-trend promovirala je i filmska industrija. Audiokaseta se pojavljuje u serijama  „Čuvari galaksije" i „Stranger Things". To je naročito povećalo prodaju u SAD-u. U Njemačkoj su pak bile i ostale popularne kasete s pričama za djecu.

Iako se povratak audiokasete ne može usporediti s gramofonskim pločama, ona je ipak na svoj 60. rođendan na dobrom putu da se vrati i u njemačke dnevne sobe.

dr/tagesschau.de

Pratite nas i na Facebooku, preko X-a, na Youtubeu, kao i na Instagramu