Kina u 2013. godini, vojsci na raspolaganje sveukupno daje 90 milijardi eura. To je oko 10,7 posto više nego prethodne godine. Time je Peking na drugom mjestu u svijetu po veličini vojnog budžeta, odmah iza Washingtona. Službeno obrazloženje kineskih vlasti za vojna izdvajanja glasi: „Vodimo politiku mirne obrane“.

Nitko se ne bi trebao osjetiti ugroženim, poručuje Fu Ying, zamjenica ministra vanjskih poslova Kine i glasnogovornica Nacionalnog narodnog kongresa, koji je u tijeku. Kritično mišljenje o rashodima u kineskoj vojsci nisu dobrodošla. „Izgleda da Kina svake godine svijetu mora objašnjavati, zašto jača svoju obranu i uvećava svoj vojni budžet“, kaže Fu.

Naoružavanje ili modernizacija?

Od 2005. do 2009. Kina konstantno povećava izdvajanja za vojsku, od 15 do 20 posto, i to na godišnjoj razini. Povećanje je ovoga puta nešto stabilnije, nešto manje od 11 posto. Xuevu  Gu je profesor na Sveučilištu u Bonnu i jedan je od onih koji ima razumijevanja za kinesku obrambenu politiku. Tvrdi da Peking želi modernizirati vojsku, ali da je reakcija drugih zemalja, koje će taj proces pažljivo pratiti, razumljiva. Međutim, za profesora Gua je „tumačenje većeg izdvajanja za vojsku u postocima prejednostrano“.

U Kini se uglavnom govori o „modernizaciji i transformaciji“ vojske, nikako o dodatnom naoružavanju, kaže Nadin Godehart, stručnjak za sigurnost Zakladi za nauku i politiku u Berlinu: „To je zaista neophodno. Na primjer, na području smanjivanja pripadnika oružanih snaga i modernizaciji vojne opreme.“

Na najnižoj razini – gledano u postocima

Kineski mediji prenose da državno rukovodstvo planira kupovinu modernog oružja, kako bi zemlje bila u poziciji obrane od terorizma, ali i da može reagirati u slučaju prirodnih katastrofa većih razmjera. Prema procjenama Centra za globalne studije Sveučilišta u Bonnu, izdvajanja za vojsku u Kini ne prelaze 1,8 posto kompletnog bruto društvenog proizvoda (BDP), dok je u državama poput Njemačke, Francuske i Engleske taj postotak na razini od 2,5 do 3,5. U Americi je u posljednjih 15 godina na vojsku odlazilo i do pet posto bruto društvenog proizvoda.

Međunarodnu zajednicu brinu teritorijalni prijepori koji Kina ima s drugim azijskim državama, prije svega u Južnom kineskom moru. Japan, Vijetnam i Filipini kritiziraju kinesku vojnu politiku, jer Peking mnoge otoke smatra svojim. „Kina polako postaje nervozna“, smatra Gu. Usprkos privrednom razvoju, zemlja ne uspijeva obraniti svoje vojne interese u rješavanju teritorijalnih prijepora. „Taj trend s većim ulaganjima u vojsku, odrazit će se na napredak u modernizaciji vojske. Mornarica bi trebala biti proširena. Potrebni su dodatni nosači aviona. Tako da nije za očekivati da Kina narednih godina umanji izdvajanja za vojsku.“

„Samo preporuka“

Za sada je nejasno kakvi su zaista planovi Pekinga. Stručnjak za sigurnosnu politiku Godehart pretpostavlja da je trećina planiranog novca namjenjena zaposlenima u vojsci, trećina na održavanje postojećih vojnih aktivnosti i trećina na kupovinu vojne opreme. „Ono što je zanimljivo je da tim budžetom nisu obuhvaćeni troškovi policije i paravojnih snaga sigurnosti. Tako da je teško reći što nam ove brojke zaista govore.“ Jer, kineska policija igra veliku ulogu u borbi protiv kriminala i terorizma, naročito u graničnim područjima. Uz to raspolaže značajnom količinom oružja.
Istodobno, Institut za mir u Stockholmu tvrdi da Kina zapravo troši 50 posto više novca na svoju vojsku, nego što se to u nacrtu budžeta navodi.