Svetislav Pešić je u Münchenu početkom ovog tjedna, na predstavljanju svoje autobiografije, novinarima i počasnim gostima ispričao što mu se dogodilo jedne noći krajem siječnja u Tel Avivu, uoči utakmice Eurolige:

„Ležao sam budan u svom hotelskom krevetu kada sam se zapitao: Što ti uopće radiš ovdje? Jesi li lud? Uskoro puniš 77 godina i još si trener. Doživjet ćeš 90, to je još 13 godina. Tada sam si rekao: Dosta je košarke, konačno prestani!"

I pala je odluka: nakon 44 godine, nakon ove sezone, ovog ljeta je kraj – kaže legendarni „Kari" u intervjuu za njemački Die Zeit čije dijelove prenose mnogi njemački mediji.

„Imam predivnu kuću u Barceloni, gdje živi dio moje obitelji. I želim češće biti u svom Pirotu. Hoću upoznati život i s druge strane", rekao je za njemački tjednik.

Zapravo je planirao završiti karijeru još prošle godine, kada je nakon eliminacije u osmini finala Europskog prvenstva podnio ostavku na mjesto izbornika Srbije. Ali tada je, krajem prosinca, stigao poziv iz Münchena. Na liniji je bio predsjednik Bayerna Herbert Hainer.

„Rekao sam Haineru da prvo želim razgovarati sa suprugom. Vera je također zaražena košarkom, i sama je igrala. Rekla je: ako te predsjednik moli, ne možeš reći ne", ispričao je Pešić. Ni za jedan drugi klub, naglasio je, ne bi prihvatio ponudu, ali Bayern je nešto posebno, on mu je „u srcu". A klub se tada nalazio u ozbiljnoj krizi – upravo se bio rastao s trenerom svjetskog prvaka Gordonom Herbertom nakon niza poraza u Euroligi.

I Pešićev efekt je proradio! Bayern je nakratko bio nadomak play-ina Eurolige, ali je ta šansa propuštena, a i u kupu je momčad iz Münchena neslavno ispala. U posljednje vrijeme stvari opet ne idu najbolje: u prethodnih šest službenih utakmica pretrpjeli su pet poraza. Ipak, branitelj naslova i dalje je na čelu ljestvice Bundeslige.

A Pešić ne bi bio Pešić da ne cilja na maksimalan uspjeh na svojoj oproštajnoj turneji. Šesta naslovnička titula ono je čemu teži. Bio bi to dostojan oproštaj.

Od nogometaša golmana do košarkaškog trenera

„Danas mnogi smatraju da moraju napisati knjigu. Dobro je da to ponekad učine i oni koji zaista imaju što reći", napisao je veliki Vlade Divac u predgovoru autobiografije najstarijeg profesionalnog trenera u svjetskom sportu.

Knjiga pod naslovom „Immer weiter" (u slobodnom prijevodu – Uvijek naprijed) stigla je u knjižare u srijedu 1. travnja. Njemačko izdanje nastalo je u suradnji s münchenskim novinarom Florianom Hauptom, koji živi u Barceloni. Na 412 stranica nižu se anegdote, osobne životne formule, strategije i filozofija. Knjiga oslikava zaista cijeli njegov život i kompletnu sportsku karijeru – do sada.

Svetislav Pešić rođen je 28. kolovoza 1949. u Novom Sadu, ali je odrastao u Pirotu gdje je počeo se baviti sportom – kao nogometaš vratar. U knjizi opisuje jedno traumatično finale iz tog razdoblja: „Lopta mi je nekako iskliznula iz ruku… na povratku u Pirot cijela ekipa je plakala."

Slavni trener piše i o tome kako je 1971. upoznao suprugu Veru – naravno, na košarci. „Utakmice se i ne sjećam baš dobro, jer sam cijelo vrijeme gledao samo u nju…"

Ne nedostaje ni njegova karijera kao playmaker u košarci, čiji je vrhunac bilo osvajanje Kupa europskih prvaka 1979. s KK Bosnom. Zbog ozljede koljena morao je završiti igračku karijeru, ali su uslijedili veliki trenerski uspjesi.

Prije toga bio je i sportski direktor, upravo u Bosni u voljenom Sarajevu, gradu koji naziva „miniaturom Jugoslavije". Upravo tamo je i počela njegova trenerska karijera, gotovo slučajno: tadašnji predsjednik kluba rekao mu je 1982.: „Budući da kao sportski direktor niste uspjeli pronaći novog trenera, vi ćete biti trener dok ga ne nađemo." Pešić je to i ostao – sve do danas.

S Jugoslavijom je 1987. osvojio juniorsko svjetsko prvenstvo s generacijom u kojoj su igrali Toni Kukoč i Vlade Divac. Već s 28 godina postao je izbornik Njemačke, a 1993. i europski prvak. Uslijedili su i svjetska titula 2002. s Jugoslavijom, uspješna era u Berlinu – „savršena situacija", kako je opisuje u knjizi – zatim Barcelona, a kasnije opet rad s nacionalnim momčadima i klubovima – popis njegovih dostignuća mogao bi se nastaviti unedogled.

„Nedostaje mu samo olimpijsko zlato", piše supruga Vera u predgovoru knjige.

Najbolja utakmica u trenerskoj karijeri

Na pitanje Die Zeita koja je najbolja utakmica koju je ikada vodio kao trener, Pešić je rekao da je to ona koju je izgubio s reprezentacijom Srbije:

„Poluzavršnica Olimpijskih igara u Parizu, kada smo igrali protiv, po mom mišljenju, najbolje reprezentacije Sjedinjenih Američkih Država u povijesti."

Svetislav Pešić kaže da mu je prije nego što je otišao u Barcelonu 2002. NBA ponudila trogodišnji ugovor kao pomoćnom treneru. „Ali ja nikada nisam bio pomoćni trener, pa zašto bih to radio? Često sam u SAD-u i volim NBA, to je bez sumnje najbolja košarkaška liga na svijetu. Ali svoju odluku nikada nisam požalio."

Održava li ga trenerski posao mladim? Kaže da ne ide na večere s ljudima njegovih godina: „Oni stalno pričaju o srčanim udarima, prostati ili bolovima u leđima. Ne sviđa mi se sve što rade mladi igrači. Ali kada kao trener vidim da igrači žele napredovati, da upijaju sve, da uživaju u treninzima – tada se nakon treninga vratim kući, popijem čašu crnog vina i još sam motiviraniji za sljedeći trening. Ne pobjeđujemo u svakoj utakmici, ali trudim se svakog igrača učiniti boljim. Zato sam još uvijek trener."

Je li ovo sada stvarno kraj, pita Die Zeit, a Pešić odgovara: „Kao što pišem u knjizi: jednom trener, uvijek trener. Uvijek ću biti aktivan u košarci, držat ću tečajeve i slično. Ali pred kraj života više ne mogu biti glavni trener. Znam, mnogi mi ne vjeruju kada kažem da prestajem. Ali nakon ove sezone zaista je dosta."

A kada ekscentrični Srbin ode, najutjecajnija figura posljednjih desetljeća ostavit će ogromnu prazninu u europskom košarkaškom krajoliku i nedostajat će košarkaškom cirkusu, piše njemačka sportska agencija SID.