Dvadeset tisuća radnih mjesta godišnje! Za ljude u zemljama Zapadnog Balkana to zvuči kao poziv da se otisnu u „obećanu zemlju“. Mnogi u Srbiji, Bosni i Hercegovini, na Kosovu, u Crnoj Gori, Makedoniji i Albaniji misle da je Njemačka zemlja u kojoj bi i oni mogli pronaći bolji život.

Na Kosovu, odakle posljednjih nekoliko mjeseci u Njemačku dolazi većina takozvanih „balkanskih izbjeglica“, najava njemačke ministrice Andree Nahles tumači se kao proeuropski impuls. Predsjednik Gospodarske komore Kosova Safet Gerdžaliju ocjenjuje da bi ta ideja, ako je Berlin ostvari, imala pozitivan efekt na Kosovare. „To bi značilo da smo dio Europe, ali bi također imalo i ekonomsku dimenziju. Ako već nema izravnih investicija na Balkanu, na ovaj bi se način neki procesi mogli olakšati ili ubrzati. Ekonomska situacija na Kosovu nije dobra i sve je manje inozemnih investicija. Mogućnost zapošljavanja u Njemačkoj, za mnoge mlade ljude s Kosova, bio bi tračak nade“, kaže Gerdžaliju.

„Tko jednom ode, nikad se ne vrati“

Međutim, makedonska profesorica ekonomije Marija Zarezankova-Potevska, ne vidi to baš tako pozitivno i upozorava na negativne posljedice inicijative njemačke ministrice. Iako direktna migracija radne snage znači kratkoročno opuštanje na tržištu rada kod kuće, jer bi odlazili i nekvalificirani radnici i oni koji su nezaposleni, s druge strane bi moglo doći do promjene demografske strukture „tih malih zemalja“, kaže ona. Ako se dozvoli da zemlju napuste ljudi koji su tamo obrazovani odnosno školovani, mora se bi biti svjestan i toga da se oni neće vratiti, dodaje naša sugovornica. Zato je važno da se za te ljude dugoročno pronađu „rješenja u njihovim zemljama“.

Prijedlog njemačke ministrice je bila logična odluka, kaže Erol Mujanović, stručnjak za tržište rada iz Bosne i Hercegovine. Gastarbajteri s Balkana su se u inozemstvu dokazali kao vrijedni i u Njemačkoj su vrlo dobro integrirani. Radnici iz zemalja Zapadnog Balkana bi za njemačku privredu bili „puni dobitak“, ocjenjuje Mujanović.

I on je svjestan da bi odlazak mladih radnika značio gubitak za njihove domovine, ali i dodaje: „Svakako je bolje da rade u Njemačkoj, nego da budu nezaposleni u Bosni i Hercegovini“. Mujanović podsjeća i na devize koje bi ti novi gastarbajteri slali rodbini u matičnim zemljama i time poticali tamošnju privredu.

Što dalje od Balkana

Mujanovićeva procjena vjerojatno odražava mišljenje većine stanovništva zemalja u kojima već godinama vlada visoka stopa nezaposlenosti. Smatra se da samo u Bosni i Hercegovini posao nema čak 50% mladih. Kosovo je i dalje među najsiromašnijim zemljama na kontinentu, a perspektive za mlade u Makedoniji, Albaniji i Srbiji također nisu sjajne.

To se dobro vidi i po reakcijama na prijedlog gospođe Nahles na društvenim mrežama. Student iz Sarajeva na Facebooku tako piše da bi, da može, odmah otišao, samo da više ne mora gledati „naše političare“. On bi htio što dalje od „zatucanog Balkana“. Drugi pak ideju o fiksnim kontigentima radnih dozvola smatraju „glupom“ i ističu da na svaki način treba pokušati pronaći posao u Njemačkoj.

Društvene mreže šire vesti

Na društvenim mrežama ima i komentara u kojima se prenosi osobno iskustvo u pronalaženju posla u Njemačkoj. Podsjeća se da treba ispuniti brojne preduvjete. Na Facebook stranici DW-a na srpskom prilog o inicijativi ministrice Nahles, u veoma kratkom roku je bio podijeljen više od sto puta.

Odlazak mladih ljudi iz zemalja Zapadnog Balkana vjerojatno je nezaustavljiv. Njemačka im je očito najprivlačnija. Ako im to ne uspije, mnogi mladi će pokušati potražiti sreću negdje drugdje – svakako na Zapadu i što dalje od Balkana.