Aleksandar Burakov, suradnik DW-a je trebao izvještavati o predsjedničkim izborima u Bjelorusiji. No uhićen je nekoliko dana uoči izbora, pod apsurdnim optužbama za nasilje, a sve kako bi bio spriječen izvještavati o izborima.

Ovo je njegov prvi intervju nakon izlaska iz zatvora.

DW: Aleksandre, možeš li nam opisati okolnosti pod kojima si završio u zatvoru.

Burakov: 5. kolovoza sam pripremao izvještaj za DW kada me prilikom jedna vožnje zaustavila policija. Provjerili su moje isprave koje su bile u redu a nakon toga su me tražili da otvorim prtljažnik kako bi provjerili ne prevozim li možda ilegalni alkohol. Nakon što nisu pronašli ništa tražili su me da otvorim poklopac motora i tada su tvrdili kako ne mogu pronaći serijski broj automobila te me odveli u policijsku postaju. Zadržali su me nekoliko sati i tada pustili ali pri izlasku iz postaje jedna žena pored mene je pala preko stepenica i mene su optužili da sam ju gurnuo te su me po kratkom postupku osudili na deset dana zatvora iako se navodna žrtva uopće nije pojavila u sudnici. Moj automobil mi još uvijek nisu vratili. Mislim da je to sve bilo namješteno kako ne bih mogao izvještavati o izborima.

Mnogi uhićeni u prosvjedima nakon izbora su svjedočili o brutalnostima policije. Kakva su tvoja iskustva?

U Mogilovu u mom gradu nije bilo nasilja. No razlika je između provincije i Minska. Ja svoj boravak mogu opisati samo jednom riječju: izolacija. Nisam imao nikakvih izvora informacija i bio sam šokiran kada sam čuo što se događa.

Pratiš ponašanje policije posljednjih dana, uočavaš li neke promjene?

U zatvoru su mi neki od čuvara priznali da su glasali za protukandidatkinju Svetlanu Tihanovskaju. Pokazivali su mi čak i fotografije glasačkih urni. No nešto se mijenja. Vlasti su u strahu. Samo u Mogilovu je nekoliko tisuća ljudi izišlo na ulice.

I na kraju: kakva je tvoja procjena? Što će se dalje događati?

Nitko nema odgovor na to pitanja ali svi se nadaju revoluciji.