Pitanje koje se nakon dvodnevnog susreta u Camp Davidu postavlja je: je li on donio ikakve rezultate? Da li su okupljeni državnici bilo što promijenili u svijetu? Odgovor je nažalost: ne, nisu ništa! Oni su samo ponavljali svoje već otprije poznate stavove, kako o dužničkoj krizi u Europi, tako i o ostalim krizama širom svijeta.

Komplicirana situacija u Europi

Ja se nadam međutim da je to samo ono što smo mi mogli vidjeti na konferencijama za medije i na javnim terminima sudionika skupa. Ja naime očekujem da dame i gospoda, kada sjede iza zatvorenih vrata i bez prisustva javnosti, ipak otvoreno razgovaraju, bez uljepšavanja i ublažavanja činjenica. A tema o kojima bi oni mogli i morali razgovoratati ima uistinu dovoljno.

Jedna od njih je situacija u Europi. Sada predstavljati njemačku kancelarku Merkel kao nekog krivca za krizu, samo zato što se ona zalaže za štedljivost i konsolidiranje državnih proračuna, je uistinu apsurdno. Naime bez bolnih reformi i sanacija državnih budžeta, što predstoji brojnim zemljama, uključujući i Sjedinjene Američke Države, nema dugoročnog i trajnog izlaska iz dužničke krize. Svejedno koliko tu sada talijanski premijer Monti i francuski predsjednik Hollande otkrivaju dodirnih točaka s američkim predsjednikom Obamom, koji se nalazi usred svoje predizborne kampanje - na kraju se mjere činjenice. A jedna od njih je da bi programi za poticaj konjunkture, koji bi bili financirani novim dugovima, bili stranputica. U toj točci kancelarka Merkel ima pravo, mada je u vezi s tim u ekskluzivnom klubu G8 ona ovaj puta bila vrlo usamljena.

Sljedeća stanica: Bruxelles

Ali na kraju je ona ipak uspjela isposlovati da se nakon sastanka formulira zaključni dokument koji sada svatko može interpretirati kako mu se sviđa. Formulacija o tome da je potrebno s jedne strane promicati program štednje, ali istovremeno i poticati privredni rast, je doduše točna, ali nažalost u tom dokumenti nema ni riječi o tome, kako je to moguće postići.

Čitava se problematika naprosto prebacuje na sljedeći državnički susret na vrhu, a to će biti već 23. svibnja u Bruxellesu - kada Europljani ponovo budu sami. Tu će novi francuski predsjednik Francoise Hollande imati svoj prvi veliki nastup na međunarodnoj pozornici. Njegove ideje o uvođenju europskih obveznica zvuče doduše zgodno, ali ja se nadam da će kancelarka Merkel ostati čvesta u svom odbijanju koncepta poopćavanju dugova. To predstavlja naime naprosto prevelik rizik za onih nekoliko europskih zemalja koje su još platežno sposobne.

Grčka se tiče svih nas

Jedan od rijetkih konkretnih i dobrih zaključaka susreta G8 u Camp Davidu je isticanje spremnosti da se pomogne Grčkoj i da se ta zemlja ne prepusti svojoj sudbini. Istovremeno je međutim ponuda Grcima vrlo jasna: pomoć je vezana uz uvijete. Sada Grci imaju posljednju riječ i moeraju odlučiti što će i kako dalje.

Novi izbori u Grčkoj koji će se održati sredinom lipnja bit će zanimljivi i za Obamu. Jer ukoliko propadne nastojanje da se Grčka zadrži u euro zoni, moglo bi se dogoditi da se recesija koja će potom zahvatiti Europu preseli i na svjetsku privredu, te da zahvati i SAD. A Obami to neposredno pred izbore u studenom nikako ne odgovara. U globalnom svijetu smo mi svi i Grci i Europljani i Amerikanci, jer smo svi jedni o drugima ovisni.