I u Londonu je vladala vrućina ovog vikenda, dok su se malene skupine navijača kretale prema golemoj O2 areni na obali Temze. U njoj ima mjesta za oko 20 tisuća ljudi, ali makar su na programu polufinale i finale Svjetskog prvenstva, teško da će se sakupiti toliko posjetitelja.

Ipak, navijači izgledaju kao „pravi" ljubitelji nogometa: mnogi nose dresove, šalove i druge navijačke rekvizite i tu se redaju svi mogući poznati i manje poznati klubovi: Barcelona, Arsenal, Manchester United, Borussia Dortmund, tu je i jedan navijač u dresu njemačkog drugoligaša Padeborna. Ali dres koji se najčešće vidi kod navijača ne pripada nekom klubu ili naciji, nego nosi oznake proizvođača video-igara EA Sports, kanadskog sportskog ogranka američke tvrtke Electronic Arts. Jer upravo ona je proizvela ovu nogometnu igru koja se ne igra na travnjaku, nego na ekranima.

„Obožavam nogomet i igru FIFA", kaže nam Craig Jones. On nije iz Londona, ali je ipak puna četiri sata putovao da bi s tribina promatrao finale. „Gledam mnogo igara i pravih i ovih, ponekad preko interneta, ponekad u živo", kaže dok ulazi u arenu.

Među tim virtualnim nogometašima ima i predstavnika pravih klubova koji imaju i svoju momčad za virtualni nogomet kao što su Manchester City, Werder Bremen ili PSV Eindhoven. No sličnosti tih igrača s pravim nogometašima su ipak mnogo manje nego što to izgleda na prvi pogled.

„Tu ćeš vidjeti najbolje"

Organizator ovog natjecanja je znao da će mu biti dovoljan tek manji dio londonske arene, a i on se tek polako puni navijačima. Atmosfera je potpuno drugačija nego uoči pravog nogometnog susreta: tako mirne i opuštene navijače jedva da ima neki klub. „Mislim da je to kao i svugdje", tješi nas Craig. Tu će teško netko biti kažnjen jer je „prošvercao" bengalku na stadion, a i tučnjava među navijačima se ne pamti – makar među navijačima jedva da ima nekoga tko je stariji od 30 godina.

Zašto je on došao? „Kad nešto voliš, onda želiš vidjeti ljude koji su najbolji i to na svjetskoj pozornici. To očekujem da ću danas vidjeti."

Svjetsko prvenstvo je doista počelo već odavno i ovo finale je tek vrhunac: za natjecanje se prijavilo oko 20 milijuna „virtualnih nogometaša" koji su sanjali pokal Prvenstva. Puse neke predsjednice države također nisu predviđene, ali je tu i premija od 250.000 dolara - oko 215 tisuća eura.

Ovo je već treći dan natjecanja u Londonu gdje su se 32 najbolja virtualna nogometaša našla u borbi za konačnog pobjednika. Sad je polufinale gdje je ostalo još samo četiri natjecatelja.

Tribine se polako pune

Prvi je susret Kurta Fencha (ime u virtualnom svijetu mu je Kurt0411) iz Malte i Mosaada Aldossarya (Msdossary) iz Saudijske Arabije. Tribine su još poluprazne, makar je Saudijac već pokazao da je opasan protivnik: upravo je on eliminirao prošlogodišnjeg pobjednika, Nijemca Michaela Bittnera (MegaBit).

Kako utakmica traje, tako se i tribine ipak polako pune: svaki gol Aldossarya se glasno slavi iz ugla gdje su se očito sakupili navijači iz Saudijske Arabije – a imalo se mnogo za slaviti. Susret završava uvjerljivom pobjedom Saudijca 8:3, a Maltežanin se jedva suzdržava u svojem bijesu što mu je u gotovo posljednjem trenutku izmakla i titula i novčana nagrada.

Baš kao i nakon prave utakmice, stručni komentatori analiziraju igru sudionika i pokazuju najuzbudljivije trenutke na velikom ekranu. I atmosfera u dvorani je sad već malo više opsjednuta natjecanjem kad nastupa Belgijanac Stefano Pinna (StefanoPinna) protiv jedinog virtualnog igrača nekog pravog kluba koji je dospio tako daleko: Marcusa Jorgensona koji igra za Manchester City. No borba je teška i u finale ipak dospijeva Belgijanac nakon pobjede 4:3.

Potpuno mirno do uvjerljive pobjede

Kad treba početi finalna igra, ovaj manji dio londonske arene je gotovo pun: došlo je oko 3000 navijača. Prvo poluvrijeme finala između Saudijca i Belgijanca pokazuje da je Aldossary ipak bolji: prelazi u vodstvo i što je najvažnije, igra posve mirno, kao da mu pobjeda i prvenstvo uopće nisu tako važni. To se nipošto ne može reći za njegove navijače: iz tog ugla se čuje glasno navijanje i povici podrške njihovom idolu.

Pinna sve očajnije pokušava prodrijeti do gola Saudijca, ali nikako da uspije. Umjesto toga, Aldossary mirno vodi kontre koji nerijetko završavaju i u mreži Belgijanca. Konačan rezultat je glatka pobjeda od 4:0. Aldossary ponosno diže trofej, tu je i njegova obitelj koja ga slavi. A ovom viceprvaku sigurno neće u Bruxellesu biti priređen nekakav svečani doček...

U Londonu susrećemo i prošlogodišnjeg pobjednika, Nijemca Bittnera. Obzirom da je i sam izgubio protiv Aldossarya, ne može a da mu ne iskaže poštovanje: „On igra obranu jednostavno izuzetno. Tako uvijek primi barem jedan gol manje od protivnika." A kao i u pravom nogometu, to je dovoljno za titulu prvaka.

Još daleko od „pravih" igara e-sporta

Njegovu borbu u finalu je pratilo tisuće igrača igre FIFA-e u čitavom svijetu, ali zapravo je i ovo Svjetsko prvenstvo bilo maleno natjecanje u usporedbi s nekim drugim igrama za računala poput League of Legends ili Counter Strike. Nogomet na ekranu se možda tek igra „uz put", a čuju se i ozbiljne pritužbe na koncept ove igre EA Sports.

Naime, u popularnom modusu igre „Ultimate Team", baš kao i u „pravom" nogometu, mnogo toga ovisi o debljini novčanika igrača. Jer i tamo se kupuju vrhunski igrači – ne nekakvim virtualnim, nego stvarnim novcem. Takve „in game buys" se ne smatraju poštenim načinom biti najbolji pa je i čitava igra FIFA veoma daleko od prestiža i ugleda nekih drugih igara za računala. I tamo se održavaju svjetska prvenstva i dijele nagrade, još daleko veće nego u igri FIFA.

Christian Volk je na čelu digitalnog marketinga kompanije EA Sports i uglavnom pokušava zaobići tu primjedbu: to je velik i sve važniji izvor prihoda proizvođača takvih igara. On tek tvrdi kako je EA Sports „zadovoljna" rastom broja igrača njene igre FIFA – ali i priznaje kako je „još prerano" da bi se znalo hoće li ta njihova igra ikad napuniti čitavu arenu navijačima koji će željeti pratiti utakmicu.