„U Novom Sadu je bilo odlično! Jedno baš emotivno i savršeno iskustvo“, priča nam Aleksa, koji je s dvodnevnog novosadskog prosvjeda upravo stigao na početak prosvjeda u svom gradu. „Zaista je bio sjajan osjećaj, vidi se zajedništvo, solidarnost i energija. Nigdje nisam vidio osobu koja nije nasmijana“, pod dojmom je Aleksa. On studira strojarstvo, a samo s njegovog Strojarskog fakulteta u Nišu, kaže, u Novom Sadu bilo je 150 studenata. 

Sada stoji uz kolege i sugrađane koji su se iz svih dijelova Niša zaputili prema središnjem trgu. Svi mostovi na Nišavi blokirani su točno u 16 sati, a kolone su se spajale hodajući nizvodno uz rijeku. To je bio najmasovniji prosvjed do sada, ocijenio je i Arhiv javnih okupljanja, prema čijim je podacima skupu u Nišu prisustvovalo 15.000 ljudi. Ekvivalentno broju građana, to je kao da u Beogradu na ulice izađe oko 114.000 ljudi. 

Jedinstvo, zajedništvo i solidarnost 

U Novom Sadu bila je i Neda Rajković, studentica Građevinskog fakulteta. Ona i njezine kolegice, ogrnute transparentom i pune energije, plešu u samom epicentru niškog Trga oslobođenja. „Taj osjećaj jedinstva doživjele smo i ovdje, ali da odete u grad koji je 400 kilometara daleko, u ovakvoj situaciji, i da vas ljudi prihvate raširenih ruku – to je nevjerojatan osjećaj. I došle smo da energiju koju smo osjetile tamo prenesemo ovdje“, objašnjava Neda, negirajući umor unatoč dugom putu i nespavanju. 

„Zamislite tu energiju, posebno za nas – TikTok i Instagram generaciju koja nema puno interakcija uživo. Ali kad smo krenuli iz njihova kampusa, to je 12 fakulteta puta tri grada – vi ne znate, to je masa ljudi, a svi kao jedan. Zaista nevjerojatan osjećaj i nešto fenomenalno što smo izgradili tijekom ovih blokada. A sada čekamo prvi sljedeći veliki prosvjed, spremamo se za Kragujevac 15. veljače. Nema umora. Ovo nas vuče, ovo nas vodi.“ 

Širom Srbije razbuktali su se prosvjedi. U čak 200 mjesta prosvjedi su održani barem jednom od početka ove godine. Među njima su i planinska sela, ali i mjesta koja se smatraju jakim uporištima Srpske napredne stranke (SNS), poput općine Žitorađa. Čak su i tamo stanovnici nezadovoljni situacijom u zemlji, pa pružaju podršku studentima. 

Podrška predsjedniku? 

Podršku ovih dana traži i predsjednik Srbije Aleksandar Vučić. Zato je obišao Rasinski okrug – Ćićevac, Varvarin, Trstenik, Aleksandrovac i Brus. Na pitanje kako vidi to što i predsjednik Srbije obilazi Srbiju, studentica Neda Rajković za DW kaže: „Loš pokušaj dominacije. On traži da bude dominantan, pokušava odgovoriti na naša poluspontana okupljanja kontramitingima i plaća ljude da budu tamo. Ali, prema posljednjim podacima koje sam pročitala, ustalo je 154 od 174 gradova i općina u Srbiji i mislim da je to jasno – ispunite nam zahtjeve", poručuje studentica Građevinskog fakulteta u Nišu. 

Za sociologa Đokicu Jovanovića studentski prosvjedi su „gigantski" i predstavljaju mladenački poziv da se zaštiti njihova budućnost. Objašnjava da su studenti ustali prestravljeni količinom tragedija, za što je, kako kaže, sasvim objektivno odgovorna vlast. „I tko će prvi zavapiti nego mladi? Mi smo već izbrušeni životom, otvrdnuli. Ja ovo čujem kao njihov krik. I zato je meni to toliko duboko humano, toliko duboko ljudsko to što oni rade“, kaže Jovanović za DW, objašnjavajući da svaka generacija gradi svoj svijet i traži svoje mjesto u poretku spram svoje generacije. 

Zašto sada predsjednik obilazi baš jug Srbije? 

Jovanović smatra da Vučić vjeruje kako tamo ima širu bazu koja podržava njegovu politiku. „Jugoistok Srbije ipak jest izdvojen. Do Novog Sada i Beograda lakše je doći, ravnica je, a ovdje je malo daleko, vijesti slabo stižu“, kaže Jovanović. 

„Dijelom je i to što se naziva elitom također utjecalo da ovdje prevlada pseudo-tradicionalizam, i vjerojatno mu njegovi savjetnici kažu da ovdje ima sigurniju bazu od one na sjeveru“, dodaje sociolog. 

„Unutarnja nekultura“ 

Međutim, i u toj ‘sigurnoj bazi’ bilo je mnogo neugodnih situacija za predsjednika Srbije. O njegovom ponašanju i vikanju na čovjeka u invalidskoj mirovini, koji mu pokušava objasniti da povećanje mirovina uopće nije veliko, sociolog Jovanović kaže da je riječ o „unutarnjoj nekulturi". 

„Potpuni nedostatak svijesti da postoje ljudi koji jedva sastavljaju kraj s krajem, da ima ljudi kojima je sam život težak. Tom čovjeku je svaki dan borba, 300 dinara njemu je mnogo, to je pet-šest štruca kruha. Kako god okrenuli, to je tjedan dana hrane.“ 

Jovanović o predsjedniku kaže: „On se ponaša kao uličar i svađa se s čovjekom. I još ovo: predsjednik države svom građaninu obraća se s ‘ti’. Što to znači? Sociološki gledano, to znači da ne podnosi siromašne klase, a hoće njihove glasove. Smatra da mu, budući da su siromašni, pripadaju glasovi, da su mu ih dužni dati, a on ih istovremeno omalovažava. To je neprihvatljivo.“ 

Strateški razmišljati na duži rok 

Preokret će se dogoditi onda kada većina odluči, tj. kada se stvori većinski konsenzus, smatra Jovanović. Za sada, taj većinski konsenzus nije vidljiv, kaže. Ipak, vjeruje da studenti točno znaju što rade, jer tri mjeseca ne mijenjaju svoje zahtjeve. „To je meni dobar potez. Malo je zahtjeva, jasni su, precizni, i to je jedan oblik političke racionalnosti, jedan vid političke kulture koji oni pokazuju. Bitno je da se drže političkog stava koji ne mijenjaju. To je u političkoj borbi izuzetno važno.“ 

Ipak, na kraju će predsjednik sigurno učiniti ono što mu savjetuju prijatelji iz Europe, smatra Jovanović, pitajući se mogu li studenti dovesti do rješenja situacije. „Ne znam. Oni prilaze srcem i žarom, ali ne znam koliko su spremni razmišljati strateški na duži rok i graditi političku platformu. No, to zasad ne vidim. Ohrabrujuće bi bilo kada bi nakon ovoga organizirali sveplenumsku konferenciju. To bi bio znak da dublje promišljaju političko stanje zemlje.“