Već po drugi put Aysha H. pokušava testirati se na spolno prenosive bolesti. Najprije je pokušala kod svoga liječnika obiteljske medicine. A onda se neko vrijeme nadala da će to učiniti njezin ginekolog.

Ona i njezin bivši dečko su se nakon razlaza ponovo pomirili. I prije ponovnih spolnih odnosa htjeli su biti sigurni da su zdravi. Ali reakcija medicinske sestre je bila obeshrabrujuća. Pitala je Ayshu H. zašto želi opće pretrage kad nema nikakvih simptoma.

„Taj odgovor me izludio", kaže Aysha H.. „Kao da sam hipohondar. A ja sam samo htjela imati sigurne spolne odnose."

Neugodni razgovori

U cijeloj Njemačkoj u brojnim liječničkim ordinacijama još uvijek se vode neugodni razgovori o spolno prenosivim bolestima, kaže Norbert Brockmeyer, voditelj Centra za spolno zdravlje i medicinu u Bochumu. Ako se propusti pravovremeno dijagnosticirati infekcije kao sifilis, klamidijazu ili gonoreju to dramatično povećava stopu spolno prenosivih bolesti (SPB), naglašava on.

„Tko je inficiran može prenijeti bolest na druge i ako sam nema nikakvih simptoma“, objašnjava Brockmeyer. „Zato se te spolno prenosive bolesti sve više šire.“ Dok je broj oboljelih od sifilisa u Njemačkoj 2001. bio tako nizak da je bio zanemariv, po navodima Instituta Roberta Kocha on se u međuvremenu povećao na preko 7.000. Osim toga procjenjuje se – pouzdanih podataka nema – da u Njemačkoj bude godišnje oko 300.000 novih zaraza klamidijazom i 30.000 gonorejom, kaže Brockmeyer.

Ako ih se ne liječi te bolesti mogu imati dalekosežne posljedice kao neplodnost, prestanak rada pojedinih organa ili nastanak raka. Osim toga povećava se i vjerojatnost oboljenja od AIDS-a.

Stigmatizacija i sram

Tabu kod spolno prenosivih bolesti u Njemačkoj postoji prije svega zato što mnogi nisu svjesni povećanja broja zaraženih. To vrijedi ne samo za laike, nego i za liječnike, kaže Brockmeyer.

Ironija je povijesti da su razlozi ignoriranja djelomice i uspješne kampanje borbe protiv AIDS-a 1990-ih godina. S obzirom da su Nijemci sve više koristili prezervative smanjen je broj zaraza HIV-om kao i ostalim spolno prenosivim bolestima.

Posljedica je bila da su mladi liječnici za vrijeme izobrazbe spolno prenosive bolesti promatrali kao rijetku pojavu. Još uvijek je mladim liječnicima neobično susresti pacijenta sa sifilisom ili gonorejom.

Obrazovanje liječnika

To u praksi dovodi do toga da liječnici ne znaju koja pitanja pacijentima postaviti u vezi sa spolnim zdravljem. Neki ne znaju ni da njemačka zdravstvena osiguranja pokrivaju troškove testova na spolno prenosive bolesti, ako postoje odgovarajući simptomi.

Savezna centrala za zdravstveno obrazovanje pokrenula je 2016. kampanju za prevenciju spolno prenosivih bolesti. Razvila je program obrazovanja za liječnike koji im pomaže kod dijagnoze infekcije i bolje komunikacije u vezi sa spolnim zdravljem. Osim toga pokrenuta je kampanja u medijima koja je seksualno aktivne ljude trebala potaknuti da se testiraju ako primijete simptome kao svrbež ili plikove na spolnim organima.

„Preporučujemo da se ljudi informiraju kod lokalnih zdravstvenih ustanova, savjetovališta ili svoga liječnika obiteljske medicine ima li smisla test na spolno prenosive bolesti ako čovjek nema simptoma“, kaže se u izjavi Savezne centrale za DW.

Trauma AIDS

Homoseksualni muškarci u Njemačkoj imaju velik izbor mogućnosti testiranja. Brojne klinike su specijalizirane za zdravstvena pitanja homoseksualaca. To je s jedne strane zato što oni češće imaju te infekcije, kaže Wolfgang Osswald, liječnik u berlinskom zdravstvenom centru Checkpoint Mann-O-Meter, koji se obraća prije svega homoseksualcima. Osim toga među homoseksualnim i biseksualnim muškarcima postoji jača svijest o značenju tih testova.

„Tijekom 80-ih i 90-ih godina izgubio sam brojne prijatelje i kolege zbog AIDS-a, tako da je naša zajednica stvarno senzibilizirana za opasnost spolno prenosivih bolesti", kaže Osswald.

Jača svijest kod homoseksualaca

Alexander N. se kao homoseksualac više puta bez poteškoća mogao u Berlinu besplatno testirati na spolno prenosive bolesti. A njegova sestra Aysha H. je slana od liječnika do liječnika da bi na kraju zdravstvena ustanova odbila testiranje.

On je dobio besplatan test na spolno prenosive bolesti kod istog liječnika obiteljske medicine koji je njegovu sestru odbio – iako on nije imao nikakve simptome. Razlog je jednostavno to što je on rekao da je homoseksualac, kaže on.

„Nadam se da će postati normalnije govoriti o spolnom zdravlju za sve, kako bi moje prijateljice imale isto toliko mogućnosti testiranja kao i ja“, kaže Alexander.