Žena je u mnogim zemljama svijeta više nego muškaraca. Ponegdje se radilo o jednostavnoj prirodnoj pojavi a ponegdje je ovaj prirodni proces ubrzan i pojavama poput ratova ili iseljevanja. Takav je slučaj i sa srednjeazijskom zemljom Tadžikistanom. Od proglašenja neovisnosti 1991. ova bivša sovjetska republika smještena između Kine, Uzbekistana, Afganistana i Kirgistana, dugo vrijeme se nalazila u ratu koji je negativno utjecao na broj muškaraca u zemlji. Mušku populaciju dodatno smanjuje i emigracija. U Tadžikistanu naime nema posla i mnogi preko granice odlaze trbuhom za kruhom, najčešće u Rusiju.

Izlaz u poligamiji

Problem na svojoj koži najčešće osjećaju žene. U tradicionalnom društvu, gdje od osamostaljenja islam igra sve veću ulogu, poželjno je da se žena uda što ranije. No što ako je mladoženja premalo? S tim se problemom susreću mnoge tadžikistanske žene i djevojke. Umeda Kušraktova je zaljubljena i to nesretno. Muškarac njenih snova je već naime u braku. Ništa neuobičajno, neuobičajan je jedno prijedlog za izlazak iz ove situacija i koji je došao od izabranika Umedinog srca. On je Umedi naime predložio da postane njegova žena. No prije toga se potencijalni mladoženja ne namjerava rastati od svoje sadašnje žene nego Umedu uzeti za svoju drugu ženu. Ništa neuobičajno u Tadžikistanu, zemlji u kojoj je mnogoženstvo ilegalno ali se tolerira. Umeda još uvijek ne zna kako će odgovoriti na ovu ponudu.

Osim legalnih postoje naime i moralne dvojbe. "Najstariji sin mog ljubavnika je star 11 godina i on zna za našu vezu. No njegova žena...Ja sam s njom u kontaktu čak sam je jednom već i odvezla u bolnicu kad je bila bolesna. No ona ne zna za nas. Ostatak obitelji to zna, svi to zapravo znaju osim nje", objašnjava kompliciranu situaciju Umeda. No nisu sve žene u Tadžikistanu tako oprezne kada je riječ o tome da postanu druge ili čak treće supruge. Rastrzane između tradicije i surove svakidašnjice, mnoge žene, kako potvrđuje i Gulnara Petrova iz Ureda za suzbijanje kućnog nasilja, pristaju na ovaj arhaični oblik životne zajednice, no često i nesvjesno. "U najvećem broju slučajeva žene uopće ne žive u istoj kući. Kojiput uopće ne znaju da postoji još jedna druga supruga. Tako naprimjer mnogi muškarci u rodnom selu imaju ženu i djecu te u gradu gdje radi još jednu. Svakako da tu ima i ljubomore no kojiput uopće neznaju jedna za drugu a često prešutno trpe situaciju. Jer ako se previše žale može se dogoditi da suprug oženi i treću ženu i ostavi prve dvije", kaže Petrova.

Nema pomoći

Najčešće drugi brak uopće nije nigdje prijavljen, nego se brak sklapa po tradicionalnom obredu, takozvanom "nikoku". Ovaj obred bračne družice ostavlja na milost i nemilost suprugu njegovoj obitelj jer je u ovakvom neregularnom braku žena praktički bez ikakvih prava. U nekim dijelovima Tadžikistana doduše postoje centri u kojima se pogođene žene mogu obratiti za pomoć. No rijetko koja žena se obraća za pomoć: s jedne strane zbog pritiska unutar vlastite obitelj koja strahuje po ugled a s druge strane mnoge žene niti ne znaju da postoji netko kome se mogu obratiti za pomoć. Tu stanje ne mijenjaju mnogo ni nevladine i međunarodne organizacije koje su prisutne u zemlji. "Krizni centri su često neučinkoviti. Na selu je najveći problem neimaština tako da se mnoge organizacija prije svega bave time kako da ljudima materijelno pomognu. No žene kojiput dolaze u savjetovališta gdje im se savjetuje da potraže pravnu pomoć, odvjetnika. No čime će žena platiti tog odvjetnika. Mikrokredita za takvu namjenu nema. Što da žena učini: da ode kući i kaže mužu - to i to su moja prava. To je apsurdno. Što treba je više novčane pomoći kako bi se mogao uzeti odvjetnik", kaže Margarita Khegai, stručnjak za pitanje ravnopravnosti spolova.

Paradoksna situacija

Jedno od objašnjenja za porast poligamije mnogi traže u činjenici da je nakon raspada Sovjetskog Saveza ojačao utjecaj religije, u ovom slučaju, islama. No Khegai je drugog mišljenja. Ona smatra da je poligamija jednostavno dobro došla muškarcima kako bi na jednostavan i lak način žene držali u šaci.

"Ja znam da je u pojedinim islamskim zemljama poligamija dozvoljena. No upravo tamo je teško pronaći muškarce koji zaista kod kuće imaju više žena jer mnogoženstvo sa sobom donosi i mnoge obveze. Kod nas ima više poligamije jer ona muškarce na ništa ne obvezuje". I stoga se pojavila paradoksna situacija u kojoj zaštitnice prava žena u Tadžikistanu traže postupno legaliziranje poligamije jer bi jedino na taj način žene mogle dobtii barem osnovna prava.

Autorica: Monika Hoegen/nk

Odg. ur.: Željka Telišman