Radna skupina za granice, što je djelovala kao savjetodavno tijelo Odbora za međunarodne odnose Državnog zbora dala je 1994. godine naputak slovenskim pregovaračima za razgraničenje s Hrvatskom kroz dvije strategije, piše Večernji list. U prvoj, maksimalističkoj, Sloveniji treba pripasti kopno sve do rijeke Mirne, što uključuje i gradove Savudriju, Umag, Buje, Grožnjan i Novigrad. U drugoj, minimalističkoj varijanti, Slovenija bi pristala “samo” na čitavi poluotok Savudriju i sjeverni dio općine Buje.

Time bi Slovenija, pojašnjava zagrebački dnevnik, ostvarila svoj glavni pregovarački cilj, zadobila čvrstu uporišnu točku na kopnu, na temelju koje bi se, tada prema međunarodnom pravu, izravno povukla crta što vodi do otvorenog mora, a Slovenija bi tako dobila znatno veće teritorijalno more. Kao dokaz da se radi o vjerodostojnom dokumentu navodi se "non-paper" iz siječnja 2001. godine, kojim hrvatska diplomacija odbacuje slovenska stajališta jer, kako se ističe, „Slovenija, na žalost, ne odstupa od teritorijalnih pretenzija u skladu s Memorandumom iz 1993.“

Vikendicama u osvajanje

Zanimljivo je da su tadašnji članovi Odbora za međunarodne odnose slovenskog parlamenta bili sadašnji premijer Borut Pahor, nacionalist Zmago Jelinčić, bivši šefovi diplomacije Dimitrij Rupel i Zoran Thaler. Večernji list zaključuje kako tajni slovenski dokument dokazuje da Slovenija već 16 godina pokušava oteti dio hrvatskog kopna i mora, a ne urediti granicu s Hrvatskom. U tom svjetlu se tumači i činjenica da Slovenci već danas drže 80 posto nekretnina na području Savudrije, Marede, Matereda, Dajle i Crvenog Vrha, a što su počeli kupovati još u vrijeme Jugoslavije.

Autorica: Gordana Simonović, Zagreb

Odg. urednica: Snježana Kobešćak