Slike koje prikazuju unutarnjost zdanja "Villa Glory" prikazuju vjerodostojno stil vlasnika: "Kao na jednoj luksuznoj jahti su se koristili samo najplemenitiji materijali u najvećoj kvaliteti", tako se ta vila reklamira na internetskim portalima za luksuzne nekretnine. Cijena: 13 milijuna eura. Lusteri u rokoko stilu osvjetljavaju sale, podovi od mramora pridaju tomu šarm talijanske plemićke palače. Ovdje se za unutarnje uređenje pobrinuo jedan od najpoznatijih dizajnera iz Münchena, navodi se u oglasu. Ekstravagantnom opremljenošću u koju spada i lift obložen najfinijim drvom, vlasnik "Ville Glory" zasjenjuje čak i najbogatijeg susjeda u Garmisch-Partenkirchenu - ruskog milijardera Romana Abramoviča s njegovom vilom "Leitenschlössl".

Vlasnik "Ville Glory" se ne želi javno isticati, njegovo ime čak ne stoji ni u gruntovnici. I to iz dobrog razloga, kako su pokazala istraživanja Deutsche Wellea.

Sporni mladi oligarh

Kad je taj mladi novopečeni ukrajinski bogataš u lipnju 2010. godine kupio 3.700 četvornih metara veliku parcelu u Garmisch-Partenkirchenu, imao je velike planove: izgraditi palaču snova. 3,3 milijuna eura je tada 28-godišnji sin jednog ukrajinskog poljoprivrednog tajkuna platio za parcelu. Kupoprodajni ugovor, u koji DW ima uvid, otkriva ime vlasnika: Mikola Huta. 

Krajem 2010., neposredno nakon kupovine parcele, Mikola Huta preuzima poljoprivredni imperij svoga oca Ivana u Ukrajini. "Mrija" se zove poduzeće obitelji Huta, a to na ukrajinskom znači san. I doista se "Mrija-Holding" za mnoge Ukrajince činio poput sna o jednom boljem životu. Mladi Mikola je utjelovljavao jednu novu generaciju agrarnih menadžera: oni su htjeli razviti potencijal plodne ukrajinske zemlje crnice i pritom iskoristiti potporu stranih ulagača.

Razantni uspon "Mrije"

2011. godine Huta junior "Mriju" je registrirao na frankfurtskoj burzi. Potražnja za dionicama tog razantno rastućeg holdinga je bila velika: do 2013. je Huta nabavio 600 milijuna američkih dolara. Nakon toga "Mrija" zakupljuje sve više novih zemljišta. Vrlo brzo je holding kontrolirao agrarno područje u Ukrajini koje je bilo veće nego njemačka savezna pokrajina Saarland.

Kako bi se te ogromne površine moglo uopće obraditi, Huti je bila potrebna moderna poljoprivredna tehnika. I njemačke tvrtke i banke su u tome vidjele šansu za zaradu. Povoljnim kreditima i uz potporu državnih jamstava za izvoz, oni su "Mriji" dostavljali opremu "Made in Germany". Tako su se samo iz Njemačke financirali poslovi u obujmu od 75 milijuna eura. Kreditori su, pored ostalih, bili Deutsche Bank i banke saveznih pokrajina Berlina i Baden-Württemberga.

San se pretvorio u noćnu moru

A onda, u ljeto 2014., uslijedio je šok: "Mrija" je postala insolventna, poduzeće nije moglo otplatiti dug od ukupno 1,3 milijardi američkih dolara. Tada je na vidjelo izašlo i da je to ukrajinsko poduzeće u velikom stilu varalo i od početka bilo u milijunskom minusu, a da su se pozitivnim brojkama samo zamazale oči investitorima. Mnogi od njih su ostali jako kratkih rukava, jer je zemljište bilo samo zakupljeno, a i traktori i ostali poljoprivredni strojevi su nestali prije nego što su vjerovnici uopće mogli stići do njih. Mikola Huta se sa svojom obitelji u međuvremenu preselio u švicarski kanton Obwalden, kako su pokazala istraživanja DW-a. U Ukrajini se protiv njega vode istrage zbog pronevjere, prijeti mu dugogodišnja zatvorska kazna. Prema navodima vjerovnika on je godinama uspijevao na stranu ostavljati novce od poduzeća preko offshora, odnosno lažnih tvrtki, i to ukupno više od 200 milijuna američkih dolara.

Jedan dio tog ilegalno na stranu sklonjenog novca je, kako se sumnja, završio i u Garmisch-Partenkirchenu kako bi se financirala gradnja luksuzne vile. "Villa Glory" je danas u vlasništvu Viktorije Huta, Mikoline supruge. Ona je postala vlasnica te vile nakon što je Švicarska protekle godine odbila zahtjeva za azil njezinog supruga i time otvorila put izručenju u Ukrajinu. Huta se uzalud pred sudovima borio protiv izručenja. Sada bi uskoro o njegovom zahtjevu za azil trebao odluku donijeti Savezni upravni sud. Zbog toga svega se vila obitelji Huta sada prodaje. Kratko prije sudske odluke o azilu je cijena znatno pala: umjesto 18 milijuna eura, koliko je cijenjena na početku, ona se sada prodaje za "samo još" oko 13 milijuna eura.

Na koncu plaća njemački porezni obveznik

Tokovi novca iza "Ville Glory", prema navodima nadležnog državnog odvjetništva u Münchenu, nisu bili predmet istraga. Ali bi se za vlasništvo obitelji Huta u Garmisch-Partenkirchenu itekako mogla zanimati njemačka vlada u Berlinu. Jer, prema navodima jednog glasnogovornika njemačkog Ministarstva gospodarstva, iz državnog proračuna je već plaćeno 24 milijuna eura njemačkim bankama kao odšteta za "Mrija"-kredite koji nisu podmireni. Iako se potraživanja odnose na poduzeće "Mrija holding", a s vlasnicima nije bilo izravnih poslovnih odnosa, glasnogovornik ministarstva je ipak za DW izjavio: "Odgovornost Mikole Hute bi se trebala provjeriti." 

Međutim, račun kojega će na koncu možda morati platiti njemački porezni obveznici bi mogao biti još veći. Jer, njemačka država bi na kraju za te propale poslove mogla platiti ukupno 46 milijuna eura.