Sudeći po pljesku kojeg je pobrao film nakon projekcije te filmska ekipa na konferenciji za novinare, čini se da je Berlinale sedmog dana održavanja dobio svog tajnog favorita za jednu od nagrada. Pritom je prema riječima samog redatelja Danisa Tanovića, zapravo i samo uvrštavanje u glavni program ovogodišnjeg Berlinalea čudo ali i velika čast za filmsku ekipu.

Mikro-budžet

Od ideje pa do realizacije filma je prošlo svega nekoliko tjedana, film je stajao, za današnju filmsku industriju nepojmljivih, 30-tak tisuća eura a u financiranju je sudjelovalo nekoliko producentskih kuća. Kao što mu i samo ime govori, najnoviji Tanovićev film gotovo dokumentarnim jezikom prati nekoliko dana u životu romske obitelji Mujić-Alimanović, koja preživljava u jednom selu u tuzlanskom kantonu sakupljajući staro željezo. Dokumentarnom tonu filma je pridonijela i činjenica da protagonisti istinite priče sami sebe glume u filmu.

Za priču o Senadi Alimanović kojoj je krajem 2011. u jednoj bolnici odbijena medicinska pomoć zbog toga što nije zdravstveno osigurana te joj je time život doveden u opasnost, Tanović je saznao prije godinu dana iz novina kada je ta priča kružila medijima regije. Kolikogod su mediji na jugoistoku Europe svakodnevno puni jezovitih socijalnih priča, vijest o Romkinji koja je gotovo izgubila život jer je „direktor bolnice“ inzistirao da se operacijski zahvat odstranjivanja mrtvog ploda mora prethodno platiti (980 KM) iskače iz mora sličnih događaja.

Nikom nije lako ali je Romima najteže

Nakon što je Tanović čuo ovu potresnu priču nazvao je svoju producenticu Amru Bakšić Čamo i tako je nastala ideja da se po njoj napravi film. I to, kako kaže sam Tanović, što je autentičnije moguće. „Meni je stvarno stalo do toga da prikažem njihov život onakav kakav je, jer kad netko vidi njihov život onakav kakav zaista je, osjeti se nekako bliže svemu tome“, kaže Tanović. Iako se u filmu radi o jednoj romskoj obitelji kojoj je uskraćena pomoć, redatelj je htio ukazati i na opću situaciju koja vlada u Bosni i Hercegovini više od desetljeća i pol nakon rata: „Situacija se svima pogoršala u Bosni i Hercegovini . Nisam je tu posebno izdvajao romsku populaciju. Kome je dobro u Bosni? Osim par političara, ratnih kriminalaca i mafijaša. Ostali jedva sastavljaju kraj s krajem. A Romi su sto naravno najugroženiji“, rezignirano govori Oskarovac Tanović.

Ostala jedino solidarnost

Pa ipak u filmu dolazi do izražaja nešto što je Tanović nazvao ljudskom solidarnošću i bez koje, kako kaže, Bosna i Hercegovine ne bi mogla preživjeti. U pomoć očajnoj romskoj obitelji stižu razne nevladine organizacije a i solidarnost unutar same romske zajednice je bezgranična. Usprkos kritici zdravstvenog sistema koji jednoj ženi u životnoj opasnosti odbija pružiti pomoć (dotična bolnica u kojoj je odbijena pomoć se nalazi na području Federacije), ekipa filma, kako kaže producentica Amra Bakšić Čamo, nije imala nikakvih problema prilikom realizacije: „Ne može se reći da smo imali probleme. Svi smo mi svjesni u kakvom društvu mi živimo. Mi smo čak dobili novac od državnog fonda usprkos tomu što smo obrađivali takvu temu“, kaže Bakšić Čamo.

Realna slika a ne „mjuzikl –Romi“

I kako je na kraju konferencije za novinare izjavio Čedomir Kolar, jedan od producenata filma, vrijeme je da Europa napokon vidi realnu svakodnevicu Roma na Balkanu a ne samo mjuzikle u kojemu pripadnici ovog naroda plešu i zabavljaju se. Novinari su se nasmijali znajući dobro na što i na koga se misli.