Dieynaba Sow sjedi ispred svoje kuće. Pored nje se igraju njezine dvije male kćerke i sin. Do prije godinu i pol ova je Senegalka radila kao obrezivačica, ona je izvodila zahvate uklanjanja dijelova klitorisa ili stidnih usana kod djevojčica.

„Obrezivanje sam naučila od moje majke, a ona od svoje majke", priča 33-godišnja Dieynaba dopisniku DW-a. „Kao dijete sam ja išla s mojom majkom. Onda se ona razboljela i osjetila da neće više dugo živjeti. I onda me je svemu naučila."

Po informacijama UNICEF-a, u Senegalu je obrezana gotovo četvrtina žena starih između 15 i 49 godina. U većini slučajeva obrezivanje je provedeno u djetinjstvu. Pritom se djevojčicama na primjer uklanja ili ozlijedi klitoris ili dijelove stidnih usana. Djelomično se zašiva i vaginu, tako da ostane samo mali otvor za urin ili krv. Obrezivanje se često izvodi korištenjem nesteriliziranih noževa i drugog alata, ono može biti opasno za život djevojčica ukoliko one izgube previše krvi ili se inficiraju. Obrezane žene često cijeli svoj život pate zbog proživljenog zahvata.

Zakonski zabranjeno, ali tradicija…

Zakonom je obrezivanje djevojčica u Senegalu zabranjeno već od 1999. Ali zakon ne može zaustaviti tradiciju. U slučaju Dieynabe Sow bilo je potrebno tvrdokorno uvjeravanje. Žene iz njezinog mjesta koje su pokrenule kampanju za informiranje i senzibiliziranje svijesti o zdravlju žena, na koncu su je uspjele uvjeriti da potraži novo zanimanje, kaže Sow. Obje njezine kćerke, stare četiri i šest godina, nisu obrezane. 117 sela u regiji u kojoj živi Sow, od prošle su se godine odrekle obrezivanja. Svejedno, borba protiv genitalnog sakaćenja u Senegalu još nije gotova.

Renate Staudenmeyer iz Terre des Femmes, organizacije koja se bori za prava žena, napominje kako je u toj borbi izuzetno važan angažman ljudi iz lokalne zajednice. Ona pozdravlja odluke poput one koju je donijela Dieynaba Sow. „Taj je korak jako, jako velik u životu neke aktivne obrezivačice. One ne gube samo prihode, već i društveni status." Dieynabe Sow je na početku primala pomoć jedne nevladine organizacije. Danas prodaje sladoled.

Zakonske zabrane kao pomoć aktivistima

Terre des Femmes se angažira protiv genitalnog sakaćenja u drugim afričkim zemljama, na primjer u Burkini Faso na zapadu Afrike. I tamo je, kao u Senegalu, zabranjeno obrezivanje žena i djevojčica već više od 20 godina. „Upravo u Burkini Faso vidimo da je u samo jednom naraštaju jako opao postotak genitalnog sakaćenja, dok je u zemljama poput Senegala i Sijera Leonea ostala na istoj razini", kaže Staudenmeyer za DW.

Kao jedna od malobrojnih zemalja sa tom tradicijom, Sijera Leone do sada nije usvojila zakon protiv genitalnog sakaćenja. Sudeći po navodima UNESCO-a, u toj je zemlji obrezano devet od deset djevojčica i žena. „I tamo postoje organizacije civilnog društva koje prosvjećuju. Ali one su društveno manje priznate, zato što iza sebe nemaju nikakvu zakonsku legitimaciju", kaže Staudenmeyer.

Inicijativa kenijske liječnice

Dok se aktivisti u Sijera Leoneu bore za zabranu obrezivanja ženskih osoba, jedna liječnica u Keniji upravo pokušava poništiti jedan takav zakon. U toj istočnoafričkoj zemlji genitalno sakaćenje je zabranjeno, ali se obrezivanja izvodi ilegalno. „Zahtijevam da se zakon povuče i da mi našu kulturu opet možemo legalno prakticirati – i to na najbolji mogući način, kao medicinski zahvat", kaže liječnica Tatu Kamau. "Žensko obrezivanje je dio naše kulturne baštine. Ako je zabranimo, mi se odričemo naših afričkih korijena."

Djevojčice i žene bi trebale same moći odlučivati što se događa s njihovim tijelima nakon što postanu dovoljno stare da o tome odluče, to je njezina argumentacija. 26. veljače će sud vijećati o njezinoj tužbi. U Keniji se Kamau žestoko kritizira zbog njezinog zahtjeva. „Čak i ako se obrezivanje izvodi u bolnici, rizici su visoki. I nema apsolutno nikakve zdravstvene koristi", kaže kenijska odvjetnica Sofia Rajab Leitepan.

Staudenmeyer iz organizacije Terre des Femmes sve to vidi slično: i njena organizacija i partneri odlučno odbacuju mogućnost dozvole za obrezivanje, čak niti pod određenim uvjetima..„To samo prikazuje strukturno nasilje koje se skriva iza toga manje opasnim. Žensko genitalno sakaćenje je jedno od najekstremnijih oblika ozljeđivanja žena na svijetu. To se više ne smije događati."

Suradnja: Mamadou Lamine Ba (Senegal), Andrew Wasike (Kenija)