Njemačka kancelarka Angela Merkel pokušava ponovno postići dogovor o izbjeglicama. I ponovno je njezin potencijalni partner, slično kao i u slučaju sporazuma o izbjeglicama s Turskom, vrlo sporan. Kancelarka je danas (2.3.) u Egiptu, u petak boravi u Tunisu. Pritom ima različite ciljeve: s jedne strane s Egiptom želi razgovarati o građanskom ratu u susjednoj Libiji. Iz te zemlje svaki dan brojni ljudi kreću u izbjeglištvo preko Sredozemnog mora. Bez stabilizacije Libije trgovci i krijumčari, koji za mnogo novca nude mjesto u nesigurnim brodovima, neće prestati sa svojim biznisom. Trenutno Egipat podržava spornog generala Chalifa Haftara.

S druge strane Merkel vjerojatno želi razgovarati o sporazumu o izbjeglicama i eventualno postići sporazum sličan kao s Turskom. Nisu samo parlamentarni izboru u Njemačkoj razlog koji „tjera" kancelarku na brzo djelovanje. I predstojeći izbori u Francuskoj i Nizozemskoj, u kojima desničarsko-populistički kandidati Marine Le Pen i Geert Wilders idu u lov na glasove svojim anti-izbjegličkim kursom i kursom protiv EU-a, mogli bi imati utjecaja na Angelu Merkel, kaže u razgovoru za DW Joachim Paul, rukovoditelj Zaklade Heinricha Bölla u glavnom gradu Tunisa. "Njemačka vlada i EU pokušavaju učiniti sve kako bi dovele do promjena na području useljeničke politike", kaže Paul. Jedna od ideja je: na sjeveru Afrike bi trebali biti izgrađeni tzv. sabirni centri za ljude koji su spašeni iz Sredozemnog mora. Tamo bi onda ti ljudi mogli podnijeti zahtjev za dodjelom azila - ili bi ih se vratilo natrag u zemlju podrijetla.

"Najgore povrede ljudskih prava"

Egipat je "stabilizirajući element" u kriznoj regiji, pohvalila je nedavno tu zemlju kancelarka Merkel. To bi mogao biti razlog za dobru atmosferu u najmanju ruku na sastanku s predsjednikom Abdel Fattah al-Sisijem. Ipak borci za zaštitu ljudskih prava gledaju na to kritički. "Sumnjam da režim, koji čini najgore povrede ljudskih prava koje su zabilježene u modernoj historiji Egipta - kako je to opisao Human Rights Watch - može upravljati sabirnim centrima koji bi ispunjavali minimum standarda poštivanja ljudskih prava", kaže Paul. Režim se k tomu ne bi mogao pobrinuti za sigurnost, sigurnosno stanje bi se prije pogoršalo, nego poboljšalo, kaže on.

"Antiteroristička borba režima nije usmjerena samo protiv džihadističkih organizacija, već se koristi kako bi se dao legitimitet eliminiranju neomiljene političke opozicije", kaže Paul. "Trebali bismo vrlo dobro pogledati da li su ove zemlje s kojima surađujemo - a time mislim uglavnom na Egipat - zaista stabilne i ima li smisla zaključiti takvu vrstu sporazuma s tim zemljama i podržavati te režime", kaže Paul. Društvo za ugrožene narode je u svom priopćenju navelo da Merkel uljepšava bilancu koju Egipat ima kada je riječ o ljudskim pravima. Njene riječi su "udarac u lice Koptima", navodi se u priopćenju. Organizacija prebacuje kancelarki da se „udvara" vodstvu u Kairu kako bi ga pokrenula na bolju suradnju po pitanjima izbjegličke politike. Kancelarka je u svojoj video poruci rekla da kršćani u Egiptu mogu prakticirati svoju religiju, i to na način te da je to primjer za druge muslimanske zemlje.

Više od migracije

Da li će tzv. sabirni centri biti tema i u Tunisu - u kojem kancelarka boravi u petak - nije jasno. Kada je premijer te zemlje prije oko dva tjedna bio gost u Berlinu to navodno nije bila tema razgovora. Chaned je u jednom intervjuu za Frankfurter Allgemeine Zeitung izgradnju takvih centara u njegovoj zemlji jasno odbio. "U svakom slučaju u ovom trenutku" to nije dobra ideja, rekao je on.

Iz njemačkog kuta gledano najmanja sjevernoafrička država je veoma važna. Kao jedinoj zemlji na sjeveru Afrike, Tunisu je pošlo za rukom da nakon "Arapskog proljeća" provede demokratsku tranziciju i reforme. "Nadamo se zbog toga da razgovori neće biti reducirani samo na migrantsku politiku", rekao je za DW predsjednik Njemačko-tunižanskog društva Raouf Khammassi. "Prije svega riječ je o jačanju bilateralnih veza i podršci pri izgradnji demokratskih struktura." Sabirni centar našoj mladoj demokraciji ne bi činio dobro, rekao je Khammmassi.

I Joachim Paul iz Zaklade  Heinricha Bölla to ne smatra dobrom idejom. "Tunis je na putu ka demokraciji, ovu zemlju ne treba opterećivati sa stvarima za čije uzroke Tunis nije odgovoran." K tome samo mali dio migracije se odvija preko Tunisa, pravno bi situacija u kojoj bi bili ljudi s obzirom na nedostatak prava na azil u Tunisu bila potpuno nesigurna, kaže Paul.

Zbog toga bi Angela Merkel za svoje domaćine u koferu mogla imati jednu drugu temu: povratak ljudi čiji zahtjevi za azil su odbijeni u Njemačkoj. Doduše njihov broj od oko 1.500 je zaista mali, ipak od napada koji je u Berlinu izveo rođeni Tunižanin Anis Amri ova tema je dobila novu dinamiku. Amri je prije nego što je počinio napad bio označen kao „netko od koga prijeti opasnost", a njegova deportacija u Tunis nije realizirana zbog nedostatka dokumenata. "Tunis naravno mora prihvatiti svoje vlastite državljane, bez obzira na to da li su oni potencijalno opasni ili ne", kaže Paul. Ipak i u Tunisu vlada veliki strah od pristalica „Islamske države". Zemlja diskutira žestoko o povratku islamista iz kriznih područja. Da li će Angela Merkel sa svojim namjerama kod domaćina u Egiptu i Tunisu uopće naići na plodno tlo je nejasno - iako bi vjerojatno obje zemlje mogla „privoljeti" na suradnju i ekonomske investicije.