Deseci tisuća domaćinstava u Njemačkoj na njezi i skrbi svojih starijih i nemoćnih ukućana upošljavaju radnu snagu iz istočne i jugoistočne Europe. Njegovateljice u pravilu žive u domaćinstvu i tako stoje na raspolaganju 24 sata dnevno. Žene iz Poljske, Rumunjske, Bugarske, ali sve više i iz Hrvatske već imaju stručni naziv: "Care migrantice". Njihov točan broj se ne zna, njihova radna svakodnevica se kreće na rubu ilegale.

Jeftina radna snaga s istoka

Oprezne procjene se kreću između 100 i 150.000 "Care migrantica" iz novih članica Europske unije. Točan broj je nemoguće saznati jer mnoge njegovateljice rade neprijavljene. Na jednom, nedavno završenom kongresu na temu nedostatka njegovatelja se čak baratalo o brojci od pola milijuna njegovateljica iz novih članica Europske unije. Jedna od sudionica kongresa, poljska sociologinja Agnieszka Satola, koja je vodila mnoge razgovore s neregularno zaposlenim njegovateljicama, objašnjava princip po kojem funkcionira mreža njegovateljica u Njemačkoj koja djeluje podaleko od očiju javnosti. "Ove žene rade u nekoj vrsti rotirajućeg sustava u kojem se nekoliko njegovateljica 24 sata dnevno brine o jednoj osobi. Pritom nekoliko kolegica međusobno 'dijele' jednog pacijenta", kaže u razgovoru za Deutsche Welle Agnieszka Satola. Ovakva mreža nastaje uglavnom unutar etničkih ili rodbinskih struktura koje su na ovaj ili onaj način povezane s njemačkim obiteljima, potencijalnim poslodavcima. Posao njegovateljica je naporan i nije posebno dobro plaćen. Kako kaže Satola, iz razgovora s njegovateljicama je saznala da one zarađuju između 900 i 1.500 eura mjesečno. Uz to u pravilu ide i besplatna hrana i smještaj. To je još uvijek djelić onog što bi obitelji plaćale kod neke njemačke njegovateljske tvrtke. Njega 24 sata na dan stoji između 4.800 i 10.000 eura mjesečno. Ambulantna njega stoji mnogo manje, između 1.500 i 2.000 eura mjesečno.

Socijalna izolacija i emotivno opterećenje

Obitelji koje na sebe same preuzmu njegu nekog svog člana od države dobivaju oko 700 eura mjesečno. One ovaj novac mogu iskoristiti za financiranje strane radne snage što je posljednjih desetak godina dovelo do eksplozije broja zaposlenih njegovateljica u Njemačkoj. Agencije koje posreduju u zapošljavanju niču kao gljive poslije kiše. No ni ovakva zaposlenja, mada do njih dolazi preko službenih agencija, često ne ispunjavaju sva pravila koja nalaže njemački zakon o radu. "Zaposlenim ženama često nedostaje dokaz o prijavi u socijalni sustav", govori Nadja Kluge iz sindikalne inicijative "Poštena mobilnost" koja se u sklopu Njemačkog saveza sindikata (DGB) bori za prava radnika iz novih članica Europske unije.

Žrtve tranzicije

Kluge glavni problem u 24-satnoj skrbi vidi u tomu što tako zaposlene njegovateljice zaista 24 sata na dan moraju biti 100 posto pripravne. To se kosi s njemačkim zakonom koji dopušta maksimalno 300 sati rada mjesečno za osoblje u sektoru njege. Psihički i fizički napor koji sa sobom donosi 24-satni radni dan je, kako je Agnieszka Satola saznala u razgovoru s pogođenim njegovateljicama na granici izdržljivosti. To posebice pogađa one njegovateljice koje su već u poodmakloj radnoj starosnoj dobi između 50 i 60 godina starosti. Ove radnice su često zbog socijalne situacije u domovini prisiljene na ovakvu vrstu radnog odnosa. U čitavoj istočnoj i jugoistočnoj Europi su u procesu tranzicije upravo najviše stradale niže kvalificirane žene. "Neke su nezaposlene i nakon jedne starosne granice teško pronalaze zaposlenje, drugima je mirovina toliko niska da od nje ne mogu živjeti. Te su žene glavne žrtve tranzicije", kaže Satola. Život ovih žena je sve samo ne bajka, nastavlja Satola: daleko od obitelji, mjesecima zatočeni s jednom osobom o kojoj se brinu i s kojom u pravilu ne mogu kvalitetno komunicirati što zbog nepoznavanja jezika, što zbog dementnosti osoba koje njeguju.

Problem sadašnjosti i budućnosti

U razgovorima za studiju mnoge njegovateljice ovakvo su stanje opisale kao psihički vrlo naporno. "Pored teškog fizičkog posla njegovateljice su često uvučene u intenzivne emotivne procese koji vladaju u obiteljima pacijenata što je jako opterećujuće", kaže Satola. Ova sociologinja žali što je težak život ovih osoba koje su, iako društvo bez njih ne može, u javnom diskursu potpuno marginalizirane. "Ovim ženama je potrebna pomoć, medicinska i psihološka naobrazba, kao i intenzivniji jezični tečajevi", zaključuje Nadja Kluge iz DGB-a. A sve veći broj starijih Nijemaca kojima je potrebna strana njega, ovaj društveni problem/fenomen neće umanjiti nego uvećati.