Makar su nepokretni, koralji su zapravo živa bića koja trebaju i sunca i kisika u vodi. Ali alge im otimaju i jedno i drugo, mute vodu i na koncu koralji ugibaju.

Problem je još veći ako te alge uopće nisu domaće vrste, nego su nekad davno uvezene na osjetljive biocjeline koraljnih otoka. Upravo to se događa na Havajima, u zaljevu Kane'ohe na glavnom havajskom otoku Oahu. Tamo se divlje šire dvije vrste algi koje su prije nekoliko desetljeća zapravo bile uvezene s jugoistoka Azije.

Tada se mislilo da će te alge dobro poslužiti za kozmetičke preparate i dodatak hrani pa su tako one bile zasađene u taj havajski zaljev - prirodnim putem nije bilo načina da dođu do tog udaljenog otoka u Pacifiku.

Znanstvenici su tada bili uvjereni kako te alge ne mogu načiniti nikakvu štetu. "Ali bili su u krivu. To je golem problem", kaže nam Hank Lynch. On je djelatnik The Nature Conservancy, organizacije koja se trudi povratiti ekološku ravnotežu na Havajima: "Ta stvar apsolutno preuzima naš ekosistem", žali se Lynch.

Jer te alge se brzo šire, brzo rastu i "guše" koralje. Neki koraljni grebeni su već potpuno prekriveni algama. No Lynch i njegovi kolege su uspjeli naći način kako da barem donekle pomognu "domaćim" koraljima.

Agresivni došljaci

Zapravo, "strane" alge nisu jedini problem koji muči ovu američku saveznu državu usred Pacifika i baš sve njih je nekad tamo donio čovjek. To je problem mnogih udaljenih ekosistema na Pacifiku, čak i Australije ili Novog Zelanda. Na Havajima su te strane štetočine na primjer i mali crveni mravi iz Južne Amerike čiji je ubod neugodan i za čovjeka i koji su se raširili havajskim Velikim otokom. Tu su i malene kišne žabe (Eleutherodactylus coqui) porijeklom iz Portorika koje uništavaju domaće insekte, a i azijski kukac Oryctes rhinoceros uništava kokosove palme na otoku.

To je tek maleni popis štetočina koji su na Havaje, zahvaljujući čovjeku, došle tko zna odakle. Josh Atwood je siguran kako novi nametnici stižu na Havaje praktično svakog dana, avionima ili brodovima. On je koordinator havajskog odjela za prirodne resurse koji se bavi invazivnim vrstama i zapravo njegovi službenici su zaduženi provjeriti svaki tovar i svaki brod ili avion koji stiže na Havaje.

"Ali to je jednostavno nemoguće, toliko toga stiže na Havaje da ne možete sve provjeriti", priznaje Atwood. Havaji jednostavno ne mogu prehraniti svo stanovništvo koje tamo živi i uvozi 90% živežnih namirnica: "Mi ovisimo o svim tim brodovima koji dolaze. Samo tako je moguća brza i učinkovita opskrba stanovništva - jednostavno da bi uopće preživjeli."

"Supersucker"

Makar se novi nametnici očito ne mogu zaustaviti, to ne znači da se ne treba boriti s onima koji su već tamo. To se osobito odnosi na nesretne alge: Lynch i njegova ekipa je u međuvremenu stigla na njihovo današnje "radno mjesto", koraljni greben tek upisan u karte kao "Greben 29".

Njihovo tajno oružje je velika splav plitkog gaza koja je povezana s još jednom, manjom splavi. "To je naš super-usisavač", ponosno nam objavljuje Lynch. "Sami smo ga projektirali i sagradili 2012." Na manjoj splavi su dvije snažne pumpe za vodu. Lynchov kolega Ryan Carr je već skočio u vodu u ronilačkom odijelu kako bi počeo posao.

Postupak je jednostavan: pumpa je dovoljno snažna da otrgne alge s koralja, na velikoj splavi alge se filtriraju i trpaju u vreće. Za algama vlada velika potražnja - lokalni poljoprivrednici ih koriste kao gnojivo. "Kad radimo 'punom parom' na grebenu koji je jako obrastao algama, napunimo i po četrdeset, pedeset tih vreća, ponekad i više", hvali se Lynch. "Naš rekord je bio oko 10 tona algi u jednom danu." U normalnim okolnostima sakupe oko 500 kilograma za sat vremena.

Organizacija za očuvanje okoliša na Havajima sa svojim "nosačem za alge" može očistiti preko 80 tisuća četvornih metara koraljnih grebena godišnje i koralji nakon toga mogu ponovo "disati" ako već nisu uginuli. Ali posao Lyncha i Carra bi bio potpuno uzaludan da uz taj usisavač nemaju i male pomagače. Jer dovoljno je da u moru ostane tek pokoja stanica od usisanih algi pa da u najkraćem roku moraju krenuti od početka.

Njihove pomagače kupači baš ne vole, ali su redovito pokazatelj da je tamo more čisto i zdravo: morski ježinci. Oni se hrane algama, pa je savezna država Havaji izgradila čitavo uzgajalište gdje se uzgaja 200 tisuća lokalnih morskih ježinaca. Čim prođe "usisavač", dolaze njihovi kolege koji ježince puštaju na očišćene koralje.

"Te azijske alge su prava poslastica za naše ježeve", objašnjava nam Lynch. "Na taj način je to odličan posao za sve. Bez ježinaca bi bilo kao da smo samo pokosili travu. Livada bi bila potresana, ali bi opet sve naraslo." Ali ježinci pojedu i one alge koje ljudi nisu mogli usisati.

Ako se zatopljenje nastavi...

U havajskoj organizaciji za okoliš su sretni jer su koralji u zaljevu Kane'ohe malo izmučeni, ali ipak živi i zdravi. Bez živih koralja bi ostali samo njihovi kosturi od kamenca koje bi more razmjerno brzo razlomilo i uništilo. Ali inače koraljima i na Havajima predstoje teški dani: zbog globalnog zatopljenja i te plitke vode postaju sve toplije, a ustajalo more je i kemijski agresivno prema kamencu. To pak teško pogađa koraljne grebene i atole.

Ujedinjeni narodi procjenjuju kako je već petina koraljnih grebena na svijetu već izgubljena, a još 15% moglo bi biti uništeno već u sljedećem desetljeću. Ruth Gates je stručnjakinja za koralje na Sveučilištu Havaji u Manoi i promatrala je mnoge slučajeve kiselosti mora u zaljevu Kane'ohe.

Uvjerena je da je posljednji trenutak da se nešto učini i to na čitavom svijetu: "Promatrali smo koliko je mnogo koralja ugibalo, godinama, godinama i godinama. Pitanje jest kad ćemo konačno priznati: da, greben umire". Stručnjaci također misle i kako je već i zatopljenje od 2° C više nego što alge mogu izdržati. A onda bi odumiranje moglo ići veoma brzo i već u slijedećem, 22. stoljeću koraljnih grebena praktično više ne bi bilo.