Iznenađujuće tijesna pobjeda Nicolasa Madura na jučerašnjim (14.4.) predsjedničkim izborima u Venezueli. Oporbenom kandidatu Henriqueu Caprilesu za pobjedu je nedostajalo samo oko 235.000 glasova. Njegove pristaše su razočarane, a Capriles, tvrdeći da je bilo mnogo nepravilnosti na izborima, poziva na reviziju rezultata i prebrojavanje svih glasova.

I dalje je nejasno hoće li to biti učinjeno. No jedno je sigurno: novog predsjednika ove južnoameričke zemlje očekuje mnogo posla. Hugo Chavez je iza sebe ostavio gospodarstvo u krizi. Za njegova mandata milijuni Venezuelaca su se, zahvaljujući prihodima od nafte, uspjeli izvući iz velikog siromaštva. No, sada ova zemlja jedva uspijeva prehraniti svoje stanovništvo. Venezuela pati od inflacije i zastarjele industrije. Također zarađuje pramalo deviza za otplatu vanjskog duga, i to premda su njezine naftne rezerve među najvećima na svijetu.

Chavezovi propusti

Hugo Chavez je nacionalizirao brojne tvrtke, u prvom redu one koje su se bavile poslovima vezanima uz nekada vrlo profitabilnu naftnu industriju. Zaradu od nafte je prije svega ulagao u velike socijalne programe: jeftiniju hranu, vodu, stanove, struju i gorivo za siromašne.

Chavez nije bio velikodušan samo prema svojim građanima, nego i prema bratskoj ljevici u inozemstvu. U 14 godina, koliko je bio na vlasti, pojedinim zemljama u kojima su na vlasti socijalisti poklonio je nafte u vrijednosti od 260 milijuna eura. To je za vrijeme predizborne kampanje objavio Capriles. To je skoro desetina bruto domaćeg proizvoda koji je, prema podacima Međunarodnog monetarnog fonda, Venezuela ostvarila u svih 14 godina Chavezove vladavine.

Ali nije samo stvar u novcu. „Chavez je propustio smanjiti ovisnost od nafte i ojačati druge branše“, kaže stručnjak za Venezuelu Stefan Peters sa Sveučilišta u Kasselu i dodaje: „Ovaj problem je postojao i ranije, ali je sada još gore.“ Tako državna naftna kompanija PDVSA ostvaruje oko 96 posto izvoza. No unatoč naftnom bogatstvu, Venezuela uvozi gorivo jer zastarjele rafinerije ne mogu pokriti domaće potrebe.

"Situacija je dramatična jer nema osnovnih namirnica: brašna, mesa, šećera, ulja. Teško je naći čak i toaletni papir i lijekove“, izvjestio je Wallstreet Journal u veljači ove godine. Agrarnom reformom su ogromne neobrađivane površine u vlasništvu veleposjednika dodijeljene malim poljoprivrednicima, ali to nije smanjilo ovisnost o uvozu hrane. „Chavezov cilj, da se zemlja može sama prehraniti, ne može biti ostvaren u bliskoj budućnosti“, kaže Peters.

Madurovi zadaci

Jasno je da Maduro mora ojačati gospodarstvo. Ali, to je lakše reći nego učiniti. Kako bi mogao ulagati u gospodarstvo, Maduro mora štedjeti na javnoj potrošnji, smatra Peters. Mogao bi smanjiti subvencije, na primjer za gorivo. Peters kaže da u Venezueli pun rezervoar goriva košta samo malo više od jednog eura.

Međutim Ana Soliz Landivar iz GIGA Instituta iz Hamburga je uvjerena: „Neće biti moguće smanjiti javnu potrošnju i ukinuti socijalne povlastice bez rizika od socijalne nestabilnosti.“

A nestabilnost bi bila pogubna za gospodarstvo, kaže brazilski ekonomist Antonio Carlos Alves dos Santos. Prema njegovom mišljenju, Maduro prvo mora vratiti izgubljeno poverenje kako bi privukao ulagače - i iz zemlje i iz inozemstva.

Upravo to, smatra Peters, baš i nije u interesu socijalista Madura. Dapače, on je uvjeren da treba oslabiti kapitalistički način proizvodnje. Međutim, njegova stranka do sada nije uspjela dokazati da se bez kapitalizma može - bar ne potpuno.