Prije 12 godina Albana Sako napustila je svoj rodni grad Fier i otišla u Grčku u potrazi za poslom. Već mjesec dana je sa svojim 11-godišnjim sinom ponovo u Fieru. Jer, Grčka je sada postala teška za život. Zbog krize su mnogi albanski gastarbajteri ostali bez posla. Ali, ni u staroj domovini nije bolje: samohranoj majci se čini nemogućim naći posao. Albana razmišlja o povratku u Grčku gdje ipak može raditi: tri puta tjedno, po pola radnog dana, kao kućna pomoćnica. „Od toga se mogu prehraniti, u Albaniji to nije moguće“, kaže ona.

Ovu dilemu dijele mnogi albanski doseljenici u Grčkoj. Kriza ih je teško pogodila. U zastoju je građevinski sektor, gdje radi većina albanskih migranata, a manje je posla i u domaćinstvima. „Posebno su žene radile po kućama na crno“, kaže Etmond Guri, predsjednik Federacije albanskih udruga u Grčkoj. „Ljudi su u velikoj nevolji jer su uzeli kredite za stanove i automobile. Sad su izgubili posao, a krediti su i dalje tu.“ Očaj se, dodaje Guri, pokazuje i u povećanoj stopi samoubojstava.

Loša atmosfera

Oko 600.000 gastarbajtera iz Albanije živi u Grčkoj. Uglavnom su došli ranih devedesetih. Mnogi su uspjeli sebi organizirati život, novčano pomažu obitelji kod kuće – važan dotok deviza u Albaniju. Ali, nekvalificirani albanski radnici bili su među prvima koje je pogodila grčka kriza. Sada Albaniju vide kao svoju posljednju šansu, nadaju se da će tamo naći posao ili živjeti od ušteđevine. Ali, Albanija skoro da nema mogućnosti primiti ih.

„Njihova integracija je teška, jer je nezaposlenost ionako vrlo visoka“, kaže Odise Kote, zamjenik gradonačelnika Gjirokastera na jugu Albanije u blizini grčke granice. „Deseci grčko-albanskih poduzeća su bankrotirali. Trgovina između Grčke i Albanije je u ovoj regiji pala za 55 posto.“ Sve više ljudi je nezaposleno, a dolazak novih osoba koje traže posao će proizvoditi dodatni pritisak i nesigurnost u društvu. „Oni ovdje neće naići na prijateljsko okruženje“, rekao je Kote, misleći i na one koji razmišljaju da u staroj domovini pokrenu privatni biznis.

Nepoželjni povratnici

Većina povratnika dva desetljeća ne živi u Albaniji. „Oni nemaju privatne veze, a to je glavni put do posla“, kaže Guri Etmond. Tržište rada i dalje uglavnom funkcionira preko poznanika – ili mita: „Navodno morate platiti tri do pet tisuća eura kako biste dobili posao.“

Službeno, stopa nezaposlenosti u Albaniji je14 posto, ali se procjenjuje da je dvostruko viša. Siva ekonomija je široko rasprostranjena, iskorištava se jeftina radna snaga, bez plaćanja poreza i doprinosa. Albana Sako je šokirana niskim plaćama svoje braće i bijednim uvjetima rada. „Oni rade na gradilištima i dobivaju 250 eura mjesečno. Ali šef vam daje samo 50 eura, a ostatak kad ima novca.“

Korupcija, cijeli ekonomski ambijent, nedostatak perspektive zabrinjava migrante. Grčka kriza je pogodila nespremnu Albaniju, priznaje zamjenik gradonačelnika Kote: „Nemamo detaljan plan za ovu situaciju.“

Od početka grčke krize 180.000 migranata se vratilo u Albaniju. Mnogi su se potom ponovo vratili u Grčku. Tamo su još uvijek bolje mogućnosti za život nego u Albaniji. Ili idu dalje, u razvijenije zemlje EU-a, kao što su Njemačka, Nizozemska ili u skandinavske zemlje. Albana Sako zasad se vraća u Grčku, ali ne zna koliko dugo će tamo ostati.