Zemlja koja svoju mladu povijest zasniva na neprekidnim borbenim djelovanjima gaji poseban odnos prema vojsci i pojmu služenje vojnog roka. I dok se po većini ostalih društvenih pitanja Izrael previše ne razlikuje od ostatka Zapada, odnos prema pojmu pacifizma u zemlji između Jordana i Sredozemlja drugačiji je od ostaka svijeta.

Nedopustivi luksuz

Pacifizam je prema mišljenju većine Izraelaca luksuz koji si zemlja ne može priuštiti. Okružen sa svih strana potencijalnim i stvarnim neprijateljima, Izrael vojni rok na shvaća samo kao ideološko sredstvo za jačanje nacionalne svijesti nego kao puku potrebu. Pravila su poznata: poslije završene srednje škole svaki Izraelac ili Izraelka mora u vojsku. Muškarci na tri, žene na dvije godine. Izuzeci vrijede samo za građane Izraela kršćanske ili islamske vjeroispovjesti i ortodoksne Židove. Civilno služenje vojnog roka za pacifiste nije predviđeno.

No, i u Izraelu ima onih koji se ne slažu s politikom svoje zemlje, posebice prema Palestincima i okupiranim područjima. Mnogima je dojadilo tri godine čuvati izraelska naselja na okupiranim područjima ili sudjelovati u blokadi područja Pojasa Gaze. Jedna od njih je i, kako piše Der Spiegel, i 19-godišnja Emelia Marcovich. Ovu tinejdžerku krajem siječnja očekuje 28-dnevni boravak u zatvoru zbog odbijanja odlaska na služenje vojnog roka. I to je tek prvi u nizu. Nastavi li ova pacifistica i dalje kao razlog odbijanja odlaska u vojsku navoditi svoj pacifizam niz zatvorskih kazni mogao bi se otegnuti u nedogled.

Vojska kao odskočna daska

Haggai Matar je također sjedio u jednom vojnom zatvoru zbog odbijanja služenja vojnog roka i to pune dvije godine. I dok ženski ročnici još imaju mogućnosti služenja roka bez nošenja oružja, za muškarce takav vid nije predviđen. Tijekom zatvora je primio mnoga pisma ohrabrenja i priznanja za svoju žrtvu kojom se želi iskazati nezadovoljstvo vojnom politikom na okupiranim paelstinskim područjima.

No, takvog je mišnjenja jedan vrlo mali dio izraelskog stanovništva. Za veliku većinu osobe poput Marcovich i Matar su smušenjaci i anarhisti koji žele naškoditi svojoj zemlji. No otpor služenju vojnog roka u Izraelu može imati i dalekosežnije posljedice. Naime ozbiljnija karijera u ovoj zemlji je gotovo nemoguća bez stavke u životopisu o služenju vojnog roka. Jer služenje domovini pod oružjem jedno je od razdoblja života koje je važno ako ne i presudno za daljnju karijeru. Mnogi razgovori za posao započinju upravo pitanjim :"Gdje si služio vojsku?" a u slučaju spoznaje da kandidat nije služio nigdje, razgovor se najčešće na tom mjestu i završava.

Autor: N.Kreizer/Der Spiegel

Odg. ur.: S. Matić