Hilmar Zeissig stoji na dokovima luke Galveston, nekoliko kilometara južno od naftne metropole Houstona. Taj njemački pravnik od 1978. godine ovdje radi kao savjetnik, naftni lobist. U Texasu se sve vrti oko nafte i Zeissig vjeruje da će tako i ostati.

U Njemačkoj se naveliko govori o energetskoj prekretnici, o završetku ere nafte. "To se neće dogoditi ni dok smo mi živi, ni dok su živa naša djeca pa ni naši unuci", kaže Zeissig i grupi novinara iz Njemačke pokazuje dvije ogromne platforme za vađenje nafte koje su iz Meksičkog zaljeva na remont dovezene u galvestonsku luku.

Texas upravo doživljava još jednu renesansu kada su u pitanju nafta i plin. Polovica svih američkih postrojenja za vađenje nafte se nalazi u ovoj saveznoj državi, 150.000 naftnih rafinerija i 100.000 pogona za proizvodnju plina. Usporedbe radi, u Njemačkoj ih je tek 30.

U Njemačkoj na stupu srama, u SAD-u sasvim normalna pojava

A ova renesansa može se zahvaliti frackingu. Ovom metodom se nafta i plin izvlače iz dubokih slojeva škriljca pomoću vode i kemikalija pod jakim pritiskom. Tako se dolazi do "crnog zlata" skrivenog u slojevima kamena, gdje je dugo bilo skriveno i za ljude nedostupno - na kopnu i u moru. Revoluciju je donio prije svega takozvani horizontalni fracking. Prvo se buši u dubinu, a onda više stotina metara horizontalno - lijevo i desno. U Njemačkoj postoji jaki otpor protiv frackinga. Stručnjaci upozoravaju na opasnosti od izazivanja potresa, od zagađivanja podzemnih voda kemijskim sredstvima. Vlada u Berlinu upravo je donijela zakon koji sadrži toliko puno uvjeta koji moraju biti ispunjeni da bi se smio provoditi fracking da ga on de facto zabranjuje. Zeissig na to samo u nevjerici vrti glavom.

Fracking je energetsku politiku u SAD-u stubokom promijenio. Uvoz nafte i plina je u zadnjih deset godina smanjen za 32 posto, iz Saudijske Arabije čak za 50 posto. Američki političari i industrijalci sanjaju o tome da SAD-u uskoro uopće neće biti potrebni nafta i plin iz inozemstva.

Sve ima svoju cijenu

Ali nedavno su se pojavili i problemi. Zbog velikih količina nove nafte su cijene ove sirovine u svijetu znatno pale, od polovice prošle godine za oko 50 posto. Zbog toga je opet ugašen veliki broj novih radnih mjesta. OPEC i Saudijska Arabija nisu, kao što je to u prošlosti bio slučaj, na to reagirali smanjenjem kontingenta nafte za izvoz, što bi izazvalo ponovni rast cijene nafte.

"Saudijci više nemaju moć kakvu su imali prije, oni sada prije svega strahuju za svoju poziciju na naftnom tržištu", kaže Jim Krane koji na Institutu James Baker pri hjustonskom Sveučilištu Rice istražuje energetska pitanja: "Mi uočavamo promjenu globalnog tržišta nafte koje se pomiče prema zapadu: SAD, Venezuela i Meksiko će povećati svoju proizvodnju." A što je sa zaštitom klime? Zar nije rečeno da moramo okrenuti leđa nafti? Krane sliježe ramenima. Sve određuje tržište.

Tramvaj - tko se još vozi time?

U Texasu su nafta i plin sveprisutni. Na svakom koraku rafinerije, tornjevi za vađenje nafte, tvornice kemijske industrije. Traženje nafte ljudima je ovdje takoreći u genima. Tko se u to upusti mora prvo uložiti brojne milijune dolara praktički na slijepo da bi mu se oni eventualno jednog dana vratili - i umnožili. Mnogi ostanu praznih rukava, ali oni koji uspiju naći "crno zlato" zarade basnoslovan novac. Opasnosti koje prijete od frackinga su poznate, u nekim općinama su bili organizirani prosvjedi, ali većina ljudi u Texasu živi s naftom. "Djeca se ovdje igraju pored naftovoda, odrastaju s njima, ne percipiraju to kao neku prijetnju", kaže poznata novinarka koja prati resor energije Barbara Shook.

Europa, a prije svega Njemačka, su sa svojim brigama za klimu jako daleko od Texasa. Oko četvrtog najvećeg grada u SAD-u se proteže autoput u dva prstena i na šest traka. Uskoro će biti napravljen još jedan prsten. Kroz grad prolazi jedna jedina tramvajska linija na koju većina stanovnika Houstona gleda s podsmjehom.

U Texasu postoje i pogoni za dobijanje energije iz obnovljivih izvora, čak veliki broj vjetroelektrana. Ali to ništa ne mijenja u dominaciji naftne i plinske industrije. A rezerve "crnog zlata" su se povećale zahvaljujući novim i efikasnijim metodama njegovog vađenja. A Nijemci s druge strane napuštaju atomsku energiju, žele se koncentrirati na energiju iz vjetra i sunca. "To je samo politika, ideologija. S tržištem i tržišnom stvarnošću to nema nikakve veze", kaže Hilmar Zeissig. Još će jako puno godina proći, kaže on, prije nego što u Texasu nastupi era solarne energije.