Alexander Zverev svojim je dojmljivim riječima rasplamsao raspravu u svijetu tenisa. On je otvoreno priznao kako se osjeća usamljen i da mu možda treba i stručna psihološka pomoć. O tome još bruji u All England Clubu, a dugo nakon što se njemački broj jedan oprostio od Wimbledona, sad sve više profesionalnih tenisačica i tenisača otvara svoja srca i iskreno govore o vlastitom nošenju s mentalnim poteškoćama. Tema koja je nekad bila tabu već se neko vrijeme sve više prihvaća kao normalna pojava u tenisu – ali ima li lijeka?

Amanda Anisimova dobro poznaje tamnu stranu svoga sporta. Prije dvije godine Amerikanka se zbog burnouta odlučila na višemjesečnu pauzu – i tek nakon toga je ušla u finale legendarnog turnira na travi.

„Ono što je Alex rekao o osjećaju usamljenosti – mnogi se s time bore, osobito među profesionalcima", priznala je 23-godišnjakinja. Pauza joj je, kaže, „doista pomogla i stvarno sam sretna što sam to napravila, jer sam se vratila s novom perspektivom i obnovljena. Puno sam naučila o sebi.“

Zverev je nakon ispadanja u prvom kolu priznao da je psihički u teškom stanju i da mu je teško pronaći još nekakve životne radosti izvan teniskog terena. Možda mu, po prvi put u životu, treba terapija.

To je dirnulo i njemačku tenisačicu Andreu Petković i podsjetilo ju na njezinu vlastitu životnu krizu u istoj dobi. „Do svoje 28. godine mislila sam kako još uvijek mogu postati liječnica ili odvjetnica. Uhvatila me panika pri pomisli da sam život potratila na tenis", rekla je 37-godišnjakinja u Wimbledonu. „Kasnije sam shvatila da ipak volim tenis."

Od natjecanja na natjecanje...

Pozdravlja to što se današnja generacija otvara kao nedavno i Casper Ruud. Norvežanin je priznao da se osjeća kao da je u „kotaču za hrčke“ i da je potražio stručnu pomoć. „Žene su bile prve koje su to počele, kao i često dosad“, rekla je Petković i podsjetila na Anisimovu i Japanku Naomi Osaku. „Ali njih se ne sluša – sve dok muškarci ne kažu: 'Hej, i mi smo pukli.' Tek tada svi počinju: 'O Bože, igrači su pukli, trebali bismo se više brinuti za njih.'"

Profesionalne organizacije uvele su programe za mentalno zdravlje i nude savjetovanje i pomoć. No iz perspektive nekih profesionalaca, to nije dovoljno. „Htjeli bismo barem da nas se konzultira", rekla je prošle godine Poljakinja Iga Swiatek, peterostruka Grand Slam pobjednica komentirajući prenatrpan kalendar natjecanja. „Bilo bi lijepo kad bismo imali nekakav utjecaj jer ne vjerujem da se naš sport razvija u pravom smjeru."

Brojni su razlozi zbog kojih su mentalni problemi posebno prisutni u tenisu. Najprije, to je individualan sport i nema momčadi na koju se može računati ako netko ima nešto slabiji dan. I vrhunski skijaši su samci na natjecanju, ali oni se natječu samo po zimi. U tenisu pak sezona traje gotovo cijelu godinu – od početka siječnja do kraja studenoga.

Đoković: "To boli”

To znači da su i igrači stalno izloženi pritisku pobjede jer se i u tom sportu jedva pamti tko je bio treći ili četvrti. „Nema zamjena, nema: 'Danas se ne osjećam dobro'“, rekao je i Novak Đoković. „Svaki bod i svaki dan se broje."

Osim toga, prema mišljenju srpskog asa, negativne posljedice za današnju generaciju dodatno pojačavaju društvene mreže. „Svi su na društvenim mrežama i lako se tamo izgubiš, previše se obazireš na komentare“, rekao je 38-godišnjak. „I to boli. To nije nevažno – o tome moramo razgovarati."

U Wimbledonu se trenutačno mnogo govori o toj temi. I o tome kako će se razvijati situacija s Alexanderom Zverevom: hoće li i koliko dugo uzeti pauzu od tenisa. „Postoje važnije stvari od tenisa. Želim mu malo mira, neko lijepo vrijeme, možda da se obnovi, da se zagleda u sebe i otkrije što stvarno želi – možda i da ponovno potraži novog trenera", rekao je bivši svjetski broj dva Tommy Haas u Londonu. „Siguran sam da mu je cilj i dalje osvojiti Grand Slam. Dovoljno je mlad da to još može ostvariti."