Teška željezna vrata vode prema velikim hodnicima desetak stepenica ispod zemlje, ispod objekta gradske tržnice u širem centru Niša. Unutra se marljivo trenira u svako doba dana. Ova teretana već godinama je otvorena. No, ovo mjesto je zapravo javno atomsko sklonište, pripada Javnom poduzeću Skloništa Srbije i iznajmljeno je za potrebe fitness centra. 

Ovo je jedno od pet iznajmljenih skloništa u Nišu. U preostala četiri nalaze se skladišta. 

To su i najčešće namjene skloništa koja su iznajmljena, mada se skloništa često iznajmljuju i za video-igraonice, igraonice za dječje rođendane, glazbene studije, skladištenje humanitarne robe, smještaj arhiva i slično, kažu u poduzeću Skloništa Srbije.

Briga o skloništima bez proračuna

U Nišu ima ukupno 109 skloništa, Novi Sad sam ima 158, Čačak 25, dok je u Beogradu 980 skloništa. Još 170 skloništa nalazi se u drugim gradovima Srbije, i to je broj od 1.442 javnih i blokovskih skloništa koliko ih ukupno ima u Srbiji pod okriljem javnog poduzeća. 

Dragan Popović, voditelj poslovnice Niš, vodi nas, osim u teretanu, i u jedno prazno atomsko sklonište. Ovo sklonište u širem centru Niša opremljeno je za boravak, kaže nam Popović. Kreveti su spremni, ali kanalizacije nema. „Tu je dovodna vodovodna instalacija, a predviđeni su suhi nužnici. Tu su bačve za otpadnu i za čistu vodu koje su predviđene za zalihe od tri dana“, kaže Popović za DW. 

„Postoje hidranti za gašenje požara, tu je i prostorija koja ima uređaj kojim se svjež zrak ubacuje u sklonište. Povlači ga iz vanjskog prostora, pa ide kroz filtere. On se može pokretati i ručno u slučaju nestanka struje. U tom slučaju imamo i ručne generatore“, objašnjava naš sugovornik i dodaje da je ovo javno poduzeće potpuno samofinancirajuće i da se trude održavati skloništa u najboljem mogućem stanju. 

„Od 2011. nemamo nikakve dotacije od Vlade otkako je ukinuta obveza plaćanja naknade za izgradnju i održavanje, a ukinuta je i obveza investitora da grade skloništa“, priča on. „U međuvremenu, s obzirom na građevinski bum u posljednjih deset godina, da su svi oni napravili po jedno malo sklonište za stotinjak osoba, bilo bi bolje od ove situacije“, kaže Popović. 

Nedovoljan broj skloništa

Kako jedno veće blokovsko sklonište može primiti tristotinjak ljudi, postavlja se pitanje je li to dovoljno. Iako smo pitali Skloništa Srbije koliko ljudi može stati u skloništa kojima oni upravljaju, u službenom odgovoru stoji da nisu u mogućnosti odgovoriti na sva pitanja. 

Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić krajem studenoga je zbog goruće situacije između Rusije i Ukrajine izjavio da je Srbija u slučaju atomskog rata potpuno nespremna s 257.000 mjesta u skloništima. Tada je rekao kako godinama nije ulagano u skloništa te da je to sustavna greška koja se mora ispraviti.

Njegova izjava izazvala je podijeljena mišljenja. Jedan građanin Niša u šetnji s djecom kaže kako ne vjeruje u mogućnost nuklearnog rata te da Vučić ovom izjavom samo pokušava skrenuti pozornost javnosti s drugih problema u državi. 

Drugi prolaznik iz Niša u žurbi odgovara: „To je sve prenapuhano. Graditi nova skloništa u Srbiji je čista glupost, prije treba razvijati neku civilnu zaštitu jer, koliko se sjećam, skloništa nisu korištena ni tijekom ’99. godine. Osim toga, ako dođe do atomskog rata, ni skloništa nam ne mogu pomoći.“ 

Mladić koji za sebe kaže da nije bio ni rođen u vrijeme spomenutog bombardiranja objašnjava kako ne bi mogao ni zamisliti kako izgleda biti u skloništu te da on sigurno ne bi boravio tamo. S druge strane, starija gospođa vjeruje da je sređivanje skloništa odličan potez i da Srbija mora biti spremna za sve situacije.

Privatna i druga skloništa

Osim skloništa koja pripadaju javnom poduzeću, postoje i skloništa koja pripadaju stambenim zajednicama. Samo neka od njih su atomska, a ostala stanari najčešće koriste kao spremnice. 

Postoje i skloništa u nekadašnjim tvornicama koje su privatizirane. No, u Ministarstvu građevinarstva, prometa i infrastrukture za DW kažu da nemaju informacije o broju skloništa u stambenim zgradama.

Sve ovisi o novcu, a novac o analizi

Koliko će vremena i novca trebati za obnovu starih i izgradnju novih skloništa? Stručnjak za sigurnost Ivan Miletić kaže da je za to potrebno napraviti točnu analizu. „Sve ovisi o tome hoće li se postojeći alternativni objekti dograđivati dodatnim stupnjem zaštite ili će se graditi nova skloništa, i hoće li se skloništa graditi u utrobama planina ili od betona“, kaže Miletić za DW.

Prema njegovim riječima, Srbija je posljednji put imala aktivnosti na izgradnji skloništa početkom devedesetih godina, kada je imala aktivan sustav civilne zaštite. Kao veliki problem ističe nepostojanje standardizacije skloništa i popisa. Važno je, kaže, znati jesu li to namjenska, privremena ili potencijalna skloništa.

Neophodne promjene zakona 

„Upravo zbog toga potrebno je donijeti izmjene Zakona o smanjenju rizika od katastrofa i upravljanju izvanrednim situacijama, čime bi se postiglo objedinjavanje pod jedinstveni sustav civilne zaštite kao nove agencije Vlade Srbije“, smatra naš sugovornik i dodaje: „Potom bi se pod upravu te nove agencije za civilnu zaštitu stavila sva skloništa kojima se sada upravlja decentralizirano, popisali svi objekti koji mogu poslužiti kao alternativna skloništa i donio pravilnik o standardizaciji skloništa.“ 

Ta bi agencija, kaže, tada mogla transparentno nabaviti sve potrebno – od vreća za spavanje do pročišćivača zraka. 

Kako su se tijekom bombardiranja brojni podzemni prostori koristili kao skloništa – primjerice podrumi – Ivan Miletić upozorava da se takva utočišta ne mogu smatrati atomskim skloništima, jer nemaju adekvatan stupanj zaštite od radijacije. „Atomska skloništa imaju jasan stupanj zaštite od radijacije. Ona su namjenski građena u Srbiji tijekom Hladnog rata i podrazumijevaju beton debljine preko metra, koji je potom obložen olovom kao zaštitom od radijacije“, ističe Miletić.

Vlasnik teretane s početka priče nije bio prisutan da ga pitamo što će raditi s teškom i glomaznom opremom u slučaju da mora napustiti sklonište.

Dragan Popović iz JP Skloništa Srbije kaže kako su svi koji su unajmili sklonište od ovog poduzeća upoznati s time da moraju voditi računa o električnim instalacijama, da ne smiju vršiti nikakve građevinske radove niti preuređivati prostorije. Ako se bude tražilo, „podstanar" je dužan isprazniti i napustiti sklonište u roku od 24 sata.