Pomoćnik američkog državnog tajnika za energetiku Francis Fannon izjavio je nedavno da bi dugo odlagani terminal za tekući prirodni plin -ukapljeni plin (LNG) na Krku Hrvatsko mogao pretvoriti u vodeću energetsku silu u regiji.

SAD, koje guraju vlastite LNG planove za Europu, podržavaju slične projekte u Poljskoj i Njemačkoj kao način da se oslobode ovisnosti od ruskog gasa. Sajetnik za energetiku Mladen Pejanović nazvao je to plinskim ratom Rusije i SAD-a.

„Terminal povećava značenje Hrvatske u geopolitici jugoistočne Europe", izjavio je za DW Jan Mus, stručnjak za jugoistočnu Europu. „Osim u na sjeveru Poljske, središnja Europa će sada dobiti pristup na dodatnom terminalu za LNG na jadranskoj obali. Krk je prolaz Hrvatske za politiku središnje i istočne Europe".

Terminal kao geostrateški čimbenik

Projekt LNG terminala na Krku je od strateškog značaja i za EU, koja ga podržava sa 101,4 milijuna eura. Kako EU smanjuje vlastitu proizvodnju plina, ona će sve više ovisiti od uvoza u naredna dva desetljeća, što znači da će sadašnji izbori imati dugoročne posljedice za buduće putove opskrbe, energetsku i širu geopolitiku.

Europske potrebe za uvozom, odnosno razlika između potrošnje i proizvodnje raste sa 200 milijardi kubičnih metara 2016. na 290 milijardi kubika do 2022. godine.

„Razvit će se gusta mreža malih energetskih centara", rekao je rumunjski ministar energetike Victor Grigorescu. Međutim, tržište središnje i istočne Europe još nije potpuno povezano, a to je dinamika povezujućeg procesa koji daje strukturi svoj oblik, što neke države stavlja u bolji položaj od drugih".

Osigurati tržište

Hrvatski Sabor usvojio je zakon o izgradnji terminala u lipnju, a LNG Hrvatska u državnom vlasništvu nedavno je izabrala kompaniju Golar Power kao ponuđača za plovni spremnik i pogon za pretvorbu plina 140.000 kubičnih metara (godišnje tehnički kapacitet 2,6 milijardi kubika).

Ukupni troškovi izgradnje terminala procjenjuju se na 250 milijuna eura, iako Hrvatska procjenjuje ukupne investicijske troškove, uključujući plinovode i kompresorske stanice, na oko jednu milijardu eura.

Hrvatska je već dugi niz godina pokušavala izgraditi terminal za LNG. "Ali u Hrvatskoj nema dovoljne potražnje za plinom", rekao je za Euractiv Fred H. Hutchison, predsjednik i izvršni direktor LNG partners. "Tko god ga bude gradio, financirao i rukovodio njime, nadam se i profitirati, mora imati i predodžbu o tome kako osigurati potražnju za plinom."

Ništa iz SAD-a

"SAD ne izvoze samo energiju, nego i  slobodu", rekao je ranije ove godine američki ministar energetike Rick Perry. 

Proizvođači LNG-a u SAD nisu zainteresirani za odlazak u Hrvatsku zbog nedovoljne potražnje - za plinom, a ne zbog slobode,  pretpostavlja se. U prvom krugu javnog natječaja za podnošenje obvezujućih ponuda, koji je već istekao, LNG Hrvatska je, kako se čuje, primila samo jednu ponudu i to od hrvatske INA-e za samo 100 milijuna cm godišnje.

Hrvatska troši oko 3 milijarde kubika godišnje plina i domaća proizvodnja zadovoljava oko 65 posto potreba. Štoviše, Hrvatska je nedavno obnovila svoj dugoročni ugovor o plinu s Gazpromom, što pokriva osnovne potrebe zemlje, tako da će potražnja za dodatnim LNG-om na samom hrvatskom tržištu biti u najboljem slučaju ograničena i neizvjesna,  kaže Akos Losz iz Centra na Globalnu energetsku politiku na Sveučilištu Columbia, za DW.

Rusija, koja je zaustavila plinovod od Crnog mora vrijedan 45 milijardi dolara koji je trebao prolaziti kroz Europu kroz projekt Južni tok, najavila je ranije ove godine da bi mogla ponuditi gotovinu za izgradnju terminala na Krku. I nije iznenađujuća da je predložena opskrba ruskom naftom i plinom po pristupačnoj cijeni.

Katar i SAD mogu biti potencijalni dobavljači, vjeruju analitičari. "Ali pretpostavljam da će kupci u regiji jednostavno odlučiti na osnovu toga tko nudi najjeftiniji i najfleksibilniji LNG na tržištu", kaže Losz.

Hrvatska već dobiva ruski plin po prilično konkurentnim cijenama, a zemlje u regiji uglavnom ne gaje odbojnost prema ruskom plinu poput Poljske i baltičkih država, pa će vjerojatno biti manje spremne platiti premiju za alternativni izvor opskrbe plinom u obliku LNG-a, dodao je Losz.

Drugi mogući opskrbljivač je Azerbajdžan, koji je aktivno uključen u južni koridor, plinovod od 3.500 kilometara od Bakua do Europe koji bi trebao biti položen 2020. godine.

Potencijalne mušterije

Mađarska i Hrvatska govore o izgradnji plinske stanice koja bi omogućila protok plina između dvije zemlje. Mađarski premijer Viktor Orban i Perry susreli su se u Budimpešti u studenom, a Perry je pozvao mađarsku vladu da otkaže rusku energiju za druge projekte. Terminal Krk bi mogao biti prilika za Budimpeštu da decentralizira opskrbu energijom nakon 2020. godine, kada ističe njen dugoročni ugovor o opskrbi plina s Rusijom.

"Kako stvari stoje, Mađarska je jedino značajno tržište u regiji koje može podržati razvoj hrvatskog projekta", rekao je Losz. "Još konkretnije, sudbina projekta je vjerojatno u rukama jedne ili dvije mađarske kompanije za trgovanje plinom (jedna državna i jedna privatna)", kaže Losz, dodajući da su Mađari donedavno gledali na rumunjski plin kao primarni izvor koji može pomoći u odvajanju od Rusije.

Terminal također može opskrbljivati plinom Bugarsku i Ukrajinu, dok bi Bosna i Hercegovina, nakon ukidanja Južnog toka, mogla odustati od ruskih zaliha i također se priključiti na terminal na Krku.

„Terminal na Krku zbog ograničenih kapaciteta neće značajno utjecati na europsko tržište plinom ali će biti presudan za mađarsko tržište s kojeg bi mogao utjecati i na druga tržišta i, što je najvažnije, u kriznim trenucima može poslužiti kao vrlo važan izvor", kaže Klaus-Dieter Borchard, direktor odjela za Interno energetsko tržište pri povjerenstvu za energiju Europske komisije za DW i dodaje kako vjeruje da je zajednička hrvatsko-mađarska vlasništvo najrealnija opcija za projekt na Krku.

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android