Izgleda kao priča iz nekog lošeg znanstveno-fantastičnog filma. Zapadnonjemački proizvođači lijekova su sve do pada Berlinskog zida nove lijekove testirali na pacijentima u bolnicama bivše Demokratske Republike Njemačke (DDR) - bez znanja pacijenata. Kako piše tjednik "Der Spiegel" koncerni poput Bayera i Novartisa su naručili oko 600 istraživanja lijekova u više od 50 klinika u bivšem DDR-u. Svako istraživanje, to jest testiranje novih lijekova na ljudima, farmaceutski koncerni su plaćali do 800.000 zapadnonjemačkih maraka.

Testirani su, među ostalim, lijekovi za srce i sredstva koja se koriste u kemoterapiji. Neki lijekovi su, prema pisanju Spiegela, testirani i na prerano rođenim bebama. U nekim testiranjima je bilo više smrtnih slučajeva. Jedna od bolnica koje su sudjelovale u testiranju je ugledna berlinska bolnica Charité.

Pokusi bez suglasnosti pacijenata

Optužbe nisu nove. Već krajem 2012. je berlinski "Der Tagesspiegel" pisao kako raspolaže informacijama da su zapadnonjemačka farmaceutska poduzeća testirala lijekove na građanima DDR-a. Te novine su, prema vlastitim navodima, imale informacije o najmanje sedam slučajeva u kojima pacijenti tvrde da su bez vlastitog znanja liječeni novim lijekovima.

I to iako su tadašnji propisi i u DDR-u i u Saveznoj Republici Njemačkoj nalagali da se pacijente obavijesti i od njih dobije pismenu suglasnost za testiranje, pisao je Tagesspiegel.

Samo usmena informacija?

Susan Knoll, direktorica odjela komunikacije Saveza istražujućih proizvođača lijekova (VFA), opovrgava te tvrdnje. "Od 1964. postoji takozvana Deklaracija iz Helsinkija, koja utvrđuje etička načela medicinskog istraživanja na čovjeku", kaže Susan Knoll u razgovoru za DW. Prema pravilima u toj Deklaraciji pacijent mora biti obaviješten ako bi trebao sudjelovati u medicinskoj studiji. "Od 1996. pacijenti moraju osobno potpisati da im je sve u vezi s time objašnjeno. Do tada je bilo dovoljno ako je liječnik potpisao da je pacijenta informirao."

Farmaceutska poduzeća nisu djelovala protupropisno ili čak kažnjivo ako na formularu za suglasnost o testiranju lijeka u 1980-im godinama nema potpisa pacijenta", kaže Knoll. Ni liječnicima se ne može predbaciti loša namjera ako je u komunikaciji nešto otišlo krivo, naglašava ona. "Ne želim nikoga optuživati, je li neki pacijent nešto krivo shvatio ili liječnik nešto nije ispravno rekao ili je bilo nesporazuma." Susan Knoll smatra nekorektnim da Spiegel za neke smrtne slučajeve okrivljuje medicinske studije. Ona kaže da se izravna povezanost toga ne može dokazati. Ako je stvarno nešto otišlo ukrivo, kaže glasnogovornica Saveza u kojemu su članovi i Bayer i Novartis, Savez je spreman sudjelovati u razjašnjavanju stvari.

Obeštećenje žrtava

Ronald Lässig ne prihvaća nesporazume kao ispriku. Predsjednik Udruge za pomoć žrtvama DDR-a je uvjeren da su u Istočnoj Njemačkoj svjesno i namjerno provođeni pokusi na ljudima. "To je u biti bilo ponižavanje ljudi da su oni koji su se obraćali liječnicima tražeći pomoć na takav način zloupotrebljavani", kaže Lässig u razgovoru za Deutsche Welle.

On zahtijeva uspostavu neovisnog istražnog odbora koji će utvrditi što se tada točno događalo. Osim toga zahtijeva da oštećenima i obiteljima žrtava bude isplaćena odšteta. Jer, farmaceutski koncerni i istočnonjemačke bolnice su od testova obilato profitirale. "To pokazuje u kakvom se gospodarskom stanju nalazio DDR. Očito nikakvo sredstvo nije bilo previše loše kako bi se došlo do zapadnog novca", kaže Lässig.

Dugotrajna istraga

Slično misli i Dagmar Hovestädt, glasnogovornica Ustanove za spise istočnonjemačke tajne službe STASI-ja. "Posao Stasija je bio osigurati da iz toga novog izvora deviza, koji si je država smislila, obilno teče novac", kaže ona.

Ova ustanova će staviti na raspolaganje dokumente koje je STASI načinio u vezi s medicinskim studijama. Ali, glasnogovornica je uvjerena da je za potpuno razjašnjenje slučaja potrebno pregledati liječničku dokumentaciju tadašnjih pacijenata.

Hovestädt smatra da je jako važno da ljudi shvate u kakvim okolnostima su se događali ti pokusi i zašto nitko nije prijavio moguća kažnjiva djela. "Ti testovi su funkcionirali u sustavu jedne diktature u kojoj je građanima bila uskraćena sloboda mišljenja i kritičnog javnog izjašnjavanja", kaže glasnogovornica Ustanove za spise STASI-ja. "Zato je bilo jednostavnije zaobići određena osnovna pravila."