Dirku Peglowu, čelniku Udruge njemačkih kriminalista padne mrak na oči kad ga novnari postaje ARD pitaju o pranju novca: „U posljednjih pet godina je pitanje borbe protiv pranja novca u Njemačkoj ekstremno zapostavljeno.“ Prije pet godina je nadležnost za takve poslove prebačena na Financial Intelligence Unit, FIU.

To zvuči sjajno i opasno za kriminalce, ali blago rečeno, to je tigar od papira. Djelatnici FIU-a uopće nisu kriminalisti nego su u nadležnosti carine. Često čak nemaju niti pristup bazi podataka policije. A povrh svega toga, kronično im nedostaje ljudi tako da čak i kod jasnih slučajeva, jedva da išta u neko dogledno vrijeme završi pred sudom.

„Da je carinska služba zadužena za obradu kaznenih djela pranja novca, to je kao da služba za registraciju vozila bude zadužena za istragu krađe automobila ili da ured za skrb o djece i mladeži istražuje slučajeve spolnog zlostavljanja maloljetnika", kipti iz Peglowa.

Naravno da se to zna među kriminalcima i izvan granica ove zemlje i da rado dolaze baš tu ilegalnu zaradu pretvoriti u „legalan“ novac. Popis takvih poslova gdje je onda problem nakupljena gotovina je veoma dug: trgovine narkotika, oružja, ljudi, igre na sreću, prostitucija pa sve do reketarenja i „obične“ pljačke. Markus Zydra je njemački novinar koji dobro poznaje i crne i bijele putove novca, a za postaju ARD on prenosi i ozbiljne procjene kako je tu riječ o nekih 100 milijardi eura.

Novac, ali i utjecaj kriminalaca u Njemačkoj

„Na prvi pogled se čini sjajno da 100 milijardi teče u njemačko gospodarstvo. Tu se stvara poslovni promet, prodaju se automobili, kuće, nakit... To jača gospodarstvo i radna mjesta“, kaže novinar. No problem su onda ti vlasnici, dakle kriminalci koji stječu ugled kao „ozbiljni poduzetnici“ i u očima lokalnih političara.

Njima je posao pranja novca utoliko lakši što se Nijemci uporno drže gotovine. „U Njemačkoj je sve izuzetno jednostavno jer gotovina ovdje ima veliku ulogu i nitko ne želi ograničiti volumen isplate u gotovini. Zato ovdje čak i veliki investitori i ozbiljne iznose još uvijek plaćaju u gotovini“, upozorava Zydra.

Doduše postoje određeni propisi za banke kad primaju gotovinu, ali i one su zadovoljne tek kad prodavač predoči kupoprodajni ugovor. Nitko previše ne pita, odakle pak kupcu taj novac, čak i kad on nije neka tvrtka koja se svodi na nekakav poštanski pretinac. Kod manjih, ali još uvijek to mogu biti i deseci tisuća eura je još jednostavnije: „dođete u igračnicu i gotovinu zamijenite za žetone, izgubite jedan euro i na blagajni žetone opet zamijenite za novac – i potvrdu o isplati. I novac je čist“, objašnjava Zydra. „Ili kupite auto ili kuću i odmah je prodate.“

Čije su zapravo nekretnine?

Osobito sektor nekretnina je izuzetno prikladan za pranje novca. I organizacija Transparency International procjenjuje kako se samo u kupoprodaji nekretnina godišnje „pere“ na milijarde eura. Jer i takvi iznosi se izgube u golemom volumenu – vrijednost nekretnina čitave Njemačke je „teška“ nekih 15 bilijuna eura i stalno se tu vrte i veliki iznosi. Ako tu onda dođe nešto i „sa strane“, nitko neće dići dreku.

Tako onda i vlasnici nekretnina nerijetko postaju tek spomenute „tvrtke iz poštanskog pretinca“: „Mi u Njemačkoj zapravo uopće ne znamo točno, kome tu pripadaju nekretnine“, kaže Zydra za postaju ARD. „Zemljišne knjige su nepotpune, nisu centralizirane i često se pravi vlasnici kriju iza naziva tvrtke.“ To je problem i za „poštene“ kupce, jer potražnja kriminalaca i cijene diže nebu pod oblake.

U načelu, njemačka vlada je svjesna tog problema: „Ne smije biti da kriminalci, kršeći zakone ilegalno stječu dobit i tako se obogaćuju. To potkopava ideale društva koje cijeni zasluge i torpedira povjerenje u Njemačku kao pravnu državu. Već i zbog toga njemačka vlada mora sad odlučno djelovati“, piše u mjesečnom izvješću njemačkog ministarstva financija iz listopada prošle godine.

Barem granica gotovinskog plaćanja

Zydra tu jedino može primijetiti kako je krajnji čas nešto učiniti: „Jer ako puštate novac kriminalaca u zemlju, tako jačate i sam kriminal.“ A upravo je novac njihova slaba točka, to su odavno utvrdili i iskusni istražitelji organiziranog kriminala Italije.

Njemačka vladajuća koalicija želi tu nešto učiniti: ministrica unutarnjih poslova Nancy Faeser je prošlog studenog između ostalog najavila stvaranje saveznog registra nekretnina na čitavom području Njemačke. Osim toga se ova političarka socijaldemokrata zalaže za određivanje gornje granice uplata u gotovini na 10 tisuća eura.

Kriminalisti kao što je Peglow već odavno traže takvu gornju granicu: „Smatram nužno potrebnim da ukinemo uopće mogućnost da ljudi mogu za 80, 90 ili 100 tisuća eura u gotovini kupiti automobil“, misli ovaj istražitelj. Tu se slaže i novinar Zydra: sama po sebi, ta granica možda neće riješiti problem „ali će kriminalcima život učiniti nešto težim kad više neće biti legalno s kovčegom novca kupiti kuću.“

Takva granica nije ništa novo: u mnogim zemljama će biti čudno već i ako na blagajni izvadite čak i jednu veću novčanicu umjesto kreditne kartice, a u Italiji je i formalno određena granica od najviše 5.000 eura. U Francuskoj i Španjolskoj je to čak 1.000 eura, u Grčkoj samo 500 eura.

aš/ARD

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu