„Proteklih godina u Srbiji je bilo mnogo prosvjeda. Ono što ovaj čini posebnim je njegova sposobnost povezivanja s različitim društvenim miljeima i grupama. To pokret čini širokim i snažnim, ali i teškim za koordinaciju“, piše švicarski Neue Zürcher Zeitung.

„Srž su“, navodi se, „lokalna ekološka udruženja, koja su se okupila pod sloganom: 'Ne damo Jadar!' To ne čudi, jer nijedna tema ne mobilizira toliko građana kao zaštita okoliša. Bijedna kvaliteta zraka u gradovima i nemilosrdno iskopavanje bakra od strane kineskih kompanija u Boru i Majdanpeku skandali su koji traju već nekoliko godina.“

„Osim toga, postoji urbani milje kojem već dugo smeta bahata politika moći vladajuće Napredne stranke. Pravi primjer za to je nonšalancija s kojom je Vučić prije izbora 2022. poništio projekt, da bi ga onda, uz pomoć popustljivog pravosuđa, ponovo izvukao iz ladice.“

„I još jedan segment stanovništva osjeća se ugroženo: 'rasprodaja domovine' mobilizira konzervativce i nacionaliste koji smatraju da se ne smije tolerirati prodaja plodne zemlje i čiste vode stranoj multinacionalnoj kompaniji“, piše švicarski list. Autor ujedno navodi da „dodatni legitimitet otporu daje činjenica da kritike izražava i ugledna Srpska akademija znanosti i umjetnosti, kao i neki predstavnici crkve (ali ne i njen vrh)."

„Stvari samo pogoršava to što je EU također uključen i što je on te mineralne resurse deklarirao kao svoj strateški interes. Mnogima je cinično to što Njemačka, koja ima svoj litij, rudarstvo radije prepušta Srbiji. Kritika uništavanja prirode, beogradskog aparata moći i kvazi kolonijalne eksploatacije čine narativ koji je uvjerljiv za mnoge Srbe.“

Na kraju švicarski Neue Zürcher Zeitung zaključuje: „Pokret protiv rudarenja litija ima potencijal da postane prijetnja Vučićevom sistemu, ali on je i dalje čvrsto u sedlu i ima moćne međunarodne saveznike koji na njega računaju. Njegov najjači argument je, međutim, potencijalna makroekonomska korist od projekta: srpsko-američki ekonomist Branko Milanović procjenjuje da bi on doprinio sa čak dva do tri posto u bruto društvenom proizvodu zemlje. Mnogo je toga dakle na kocki za obje strane.“

„Nema litijskog popusta"

Berlinski list Tageszeitung objavio je intervju s njemačkom državnom tajnicom Franciskom Brantner. Ona je, kako se navodi, u Ministarstvu gospodarstva zadužena „za nabavku repromaterijala".

Na konstataciju novinara da se„čini da Njemačka radi sve što može kako bi nabavila litij“, a zatim i pitanje „zar zaštita okoliša više nije toliko važna“, ona odgovara ovako: „Ekstrakcija sirovina uvijek ima utjecaj na prirodu. To znamo u Njemačkoj, od ugljena do šljunka. Cilj je smanjiti štetu na apsolutni minimum i garantirati naknadnu renaturalizaciju. Prvobitni planovi Rio Tinta u Srbiji nisu zadovoljili naše standarde zaštite okoliša. Zato je bilo ispravno demonstrirati protiv toga i bilo je dobro što je projekt zaustavljen. Savezna (njemačka) vlada i Europska komisija pozvali su na novi koncept", kaže Brantner.

Ona zatim objašnjava što to znači: „Litij u Srbiji treba eksploatirati samo ekološki prihvatljivim postupcima, uz odgovarajuće visok nivo zaštite vode i tla, i vrlo dobar plan za skladištenje otpada. Pod pritiskom iz Srbije, između ostalog, ponovno je izrađen plan projekta. Sada postoji novi koncept za odlagališta, koji, između ostalog, predviđa da će se više ostataka od rudarenja ponovno moći iskoristiti i to ne bi trebalo raditi usred riječne doline. Postoji i novi koncept za vode, a projekt se oslanja na obnovljive izvore energije. Konačno, treba nam i recikliranje. Zato smo proširili Uredbu o ekološkom dizajnu kako bismo u to uključili i efikasnost sirovina i recikliranje“, kaže njemačka državna tajnica.

Franciska Brantner naglašava da Njemačka i EU „vrlo ozbiljno“ shvaćaju zabrinutost lokalnog stanovništva, obećava da će „EU pratiti i nove, buduće procjene utjecaja na okoliš kako bi se poštovali ekološki standardi“ i naglašava da, „za razliku od mnogih drugih sirovinskih projekata u svijetu, gdje se sirovina samo izvozi, ovdje bi stanovništvo trebalo biti uključeno u lanac stvaranja vrijednosti“.

Novinar je postavio i pitanje „može li se uopće vjerovati autokratskom režimu (u Srbiji) koji ima simpatije za Putina“, na što predstavnica njemačkog Ministarstva gospodarstva odgovara: „Rio Tinto je predan poštovanju zakona EU-a o zaštiti okoliša, iako oni u Srbiji samo djelomično vrijede. Državna kontrola leži na Srbiji. Europska unija i mi također, moći ćemo pružiti stručne savjete. Naše tvrtke također su zainteresirane da se osigura poštovanje ekoloških standarda.“

A na pitanje „kakva su obećanja zauzvrat dana Srbiji" i „može li se Vučić nadati da će ostvariti svoje srpske nacionalističke ciljeve u BiH i na Kosovu ili mu je pružena perspektiva ulaska u EU“, Franciska Brantner odgovara:

„Srbija je kandidatkinja za ulazak u EU. Na taj proces, u kojem vladavina prava i demokracija imaju centralno mjesto, ovaj projekt neće utjecati. Nema litijskog popusta kada je riječ o pravnoj državi, niti ga ima za Kosovo ili Bosnu i Hercegovinu. Mi Zeleni uvijek smo podržavali civilno društvo u Srbiji. Kako bismo ga ojačali, postigli smo recimo to da će Rio Tinto uspostaviti stalni savjetodavni odbor civilnog društva. Lokalno stanovništvo i opozicija s pravom traže od državnih institucija provedbu ekoloških standarda. Istovremeno, dobro je ako rudarimo u europskim nalazištima i obrađujemo (sirovine) na europski način.“

Na taj način, dodaje njemačka državna tajnica, „sprečavamo Kinu da poveća svoj utjecaj na važne europske izvore sirovina. Jer nije pitanje 'hoće li biti projekta ili neće', nego 'hoće li se projekt Rio Tinta realizirati s europskim partnerima ili će to učiniti Kinezi'. Ne vjerujem da bi po demokraciju, okoliš i lokalno stanovništvo u Srbiji bolje bilo s kinesko-srpskim partnerstvom. Ovaj novi projekt također je prilika da se svijetu pokaže da se njemačke i europske firme od toga razlikuju i da vađenje i prerada sirovina mogu biti mnogo ekološki prihvatljiviji nego što je to sada slučaj“, zaključuje Franciska Brantner u intervjuu za berlinski Tageszeitung.

Priredio: Ivan Đerković