U Hrvatskoj je manjak institucionalnih kapaciteta za smještaj predškolske djece i višak nezaposlenih, osobito žena. Dio žena šansu za samozapošljavanje vidi u poslu dadilje, čemu su dosad pribjegavale uglavnom kućanice, mlade umirovljenice ili studentice pri kraju studiranja. Ministarstvo socijalne skrbi i mladih uočilo je taj skup problema i za javnu raspravu pripremilo zakonska rješenja kojim bi se jednim udarcem trebalo riješiti nekoliko pitanja – ozakoniti taj segment sive ekonomije, potaknulo samozapošljavanje žena, regulirala skrb o djeci i omogućilo da te troškove roditelji mogu iskoristi i kao poreznu olakšicu.  

"Baka - servis" je i dalje najvažniji

Ipak, Hrvatska je još uvijek zemlja u kojoj postoji "vertikalna generacijska solidarnost" i najčešće se za mališane brinu baka i djed. „Ne mogu zamisliti kako se bez baka-servisa snalaze zaposleni majke i očevi s malom djecom“, kazala nam je baka Gordana, nedavno umirovljena novinarka i politička aktivistkinja. Ali i odmah priznaje kako je njeno četvoro unuka dijelom bilo zbrinuto u jaslicama, dijelom se o njima brinula dadilja koja ih je čuvala u roditeljskom domu, dok je najstariji unuk odlazio kod susjede, na „čuvanje na crno“.

Baka Gordana kaže kako njena kćer nije imala druge mogućnosti jer su jaslice bile popunjene a ona, baka, još je bila radno angažirana. „Moj unuk uživao je kod tete Jele, gospođe koja godinama čuva djecu a za koju je moja kćer čula od svoje prijateljice.“ Unuk je, smatra ona, uživao i kod tete Jele baš kao što sada uživa u vrtiću, gdje je oko 25-oro djece na dvije tete. „Djeca na čuvanje kod privatnih dadilja ili na smještaj u vrtiću reagiraju od dana do dana, kako su raspoloženi i kakav im je karakter“, prenosi svoja iskustva.

Da li "teta" zna s djecom?

A takva su i ona što ih čuju u nevladinoj udruzi Roda, punog naziva Roditelji u akciji. „Nema obrasca što je bolje, jer postoje djeca koje se vesele velikim grupama, a postoje i djeca koje vole da imaju tetu ili stričeka samo za sebe.“, kaže za DW predsjednica udruge Roda Mirela Blažanović. Različita su i iskustva majki i očeva koji su angažirali dadilje za čuvanje djece „od jako dobrih do prilično loših, gdje dadilje tretiraju djecu potpuno u neskladu s onim odgojem koji bi roditelji prakticirali“, sažima Blažević rasprave što su se vodile na forumu njihove udruge.

Predsjednica udruge Roda ističe kako su se poslom dadilja uglavnom bavile žene koje nemaju obrazovanje vezano za tu struku. Kaže, međutim, kako je ipak dobro da postoji mogućnost da se djeca čuvaju u manjim grupama, čemu „roditelji pribjegavaju zbog raznih bolesti što su neminovne kada su djeca u većim grupama, a i postoje roditelji koji zaziru od institucionalnog čuvanja djece, jer žele da pristup njihovom djetetu bude individualan.“

U Hrvatskoj je 2010. godine bilo 673 vrtića, od koji je 238 privatnih, a 435 pod ingerencijom gradskih, općinskih i županijskih vlasti. Postoje i standardi koliko kubika zraka mora biti po djetetu, kao i na koliko metara kvadratnih dijete ima pravo u jaslicama ili vrtiću. I u nevladinim udrugama i u resornom ministarstvu kažu da se poštuju minimalni standardi po tom pitanju, kao i inim pravilnicima, npr. kvaliteti hrane, pedagoškim kriterijima i inome. Kod privatnih dadilja dosad nije bilo kontrole i sustava praćenja kako rada „teta“, tako i uvjeta u kojima borave djeca.

"Dozvole" za dadilju

U zadnjih nekoliko godina iz IPA fondova potrošena su znatna sredstva za edukaciju nezaposlenih žena za posao dadilja, koje su za taj posao dobile i licencu. U ovom trenutku ne postoji zakonski okvir prema kojemu one mogu raditi taj posao, pa bi Zakon o dadiljama trebao legalizirati tu vrstu djelatnosti. „To znači da ćemo u Zakonu propisati minimalne standarde za tu vrstu posla i, ono što je puno važnije, otvoriti prostor za legalizaciju te djelatnosti kroz sve oblike što su sada po zakonu moguće –  od obrta do otvaranja tvrtki.“, kazala je za DW potpredsjednica Vlade i ministrica socijalne skrbi i mladih Milanka Opačić.

Zakonom bi se definiralo i da izvaninstitucionalno čuvanje djece u svom stan u ili stanu roditelja djeteta može biti porezna olakšica. Prema informacijama što su DW-u dostavljene iz Ministarstva financija, te bi olakšice bile do 12 tisuća kuna za smještaj djece u državne ili privatne jaslice i vrtiće. Potpredsjednica Vlade Opačić očekuje da troškove za skrb o djeci sufinanciraju i jedinice lokalne samouprave, napose one koje ne mogu sami graditi vrtiće pa će im ovaj oblik čuvanja djece biti rješenje za taj problem.

Kvalitetu posla dadilja nadzirali bi obiteljski centri,  obzirom da su oni ustrojeni u gotovo svim županijama, a baka Gordana ističe kako će to „rastjerati strah roditelja jesu li njihova djeca u najboljim uvjetima dok oni rade“. Za predsjednicu udruge Roda iznimno je pozitivna činjenica i što će roditelji dobiti pravo na izbor, jedan od postulata modernog društva, odnosno „mogućnost izbora žele li djecu smjestiti u institucionalne ili vaninstitucionalne ustanove.“ Svi su suglasni kako bi te promjene trebale biti na korist djece, a to je ono najvažnije.