Gotovo točno godinu dana nakon što se predao engleskoj policiji i počeo borbu protiv izručenja Hrvatskoj, Ivica Todorić, nekadašnji neprikosnoveni gazda Agrokora, čovjek koji je držao u šaci velik dio hrvatskog gospodarstva, prespavao je prvu noć u hrvatskom pritvoru u Remetincu. Njegov transfer u Hrvatsku koji se odvio u srijedu popodne prošao je uz nezapamćen interes medija, te čak javljanja uživo iz aviona u kojem je sjedio u pratnji hrvatskih policajaca kojima su ga njihovi engleski kolege predali na aerodromu Heathrow. Praćenje uživo na svim televizijama i portalima završilo je dolaskom bijele policijske marice u Remetinec, nakon što je Todorić zračnu luku Franjo Tuđman u pratnji policije napustio na pokrajnji izlaz. Sam Todorić nije naravno mogao razgovarati s medijima, no njegova supruga, koja je bila s njim na letu, novinarima je ponovila da njen suprug nije ukrao ništa. "Moj suprug nije ukrao ni euro, kunem vam se svojim unucima. To svi znaju, znate i vi novinari, samo nitko to ne govori", izjavila je Todorićeva supruga Vesna.

Za što ga se sumnjiči?

Tužitelji ipak ne misle tako. Todorića se u aferi Agrokor, zajedno s njegovim sinovima Antom i Ivanom te zetom Hrvojem Balentom sumnjiči za štetu od oko 1,1 milijardu kuna. U tom su slučaju još osumnjičeni Tomislav Lučić, Ljerka Puljić, Damir Kuštrak, Piruška Canjuga, Ivan Crnjac, Mislav Galić, Alojzije Pandžić, Olivio Discordia, Sanja Hrstić i Marijan Alagušić. Sumnjiči ih se da su lažirali financijska izvješća. No, protiv Todorića se vodi još jedna istraga, ona o sumnjivom financiranju investicijskog fonda Nexus. Od svih osumnjičenika, jedino je Ivici Todoriću određen istražni zatvor, jer je bio u bijegu.

„Ne vidim razloga da se g. Todorića drži u zatvoru“

Poznata novinarka Telegrama, Ana Raić Knežević, koja već godinama prati pravosuđe, kaže da se danas suci puno teže odlučuju na određivanje istražnog zatvora, posebno u ovakvom slučaju u kojem su drugi osumnjičenici pušteni da se brane sa slobode. Opasnost od ponavljanja kaznenog djela ne postoji, svjedoci su, ako je DORH doista kako se neslužbeno navodi u medijima odustao od ispitivanja posljednjih nekoliko svjedoka, svi ispitani, ostaje samo opasnost od bijega. „Osobno ne vidim više razloga da se g. Todorića drži u zatvoru, osim onog 'ružno ga je vidjeti vani'“, komentira za Deutsche Welle Ana Raić Knežević. O pritvoru je sudac istrage ipak ekspresno odlučio, odbio jamčevinu od milijun kuna koju su ponudili odvjetnici te je odredio da Todorić do daljnjega ostaje u pritvoru. Odluka je to na koju su njegovi odvjetnici najavili žalbu. Todorić se danas našao pred sucem samo u vezi s istražnim zatvorom, a što se iznošenja obrane tiče, to je stvar taktike, napominje nam iskusna novinarka Ana Raić Knežević.

Taktiziranje

„DORH mora okrivljenika ispitati prije podizanja optužnice. On može u svakom trenutku odlučiti iznijeti svoju obranu. Do sada smo u više slučajeva vidjeli taktiziranje da bi se okrivljenici pojavili pred istražiteljima i ne bi iznosili obranu, nego bi se branili šutnjom, ali bi nakon toga dobili uvid u sudski spis i vidjeli sve dokaze koji su tužiteljstvu na raspolaganju. Tek nakon nekog vremena bi zatim odlučili iznijeti svoju verziju, kada procijene da je to njima oportuno", kaže. Todorić bi po nekim najavama pred tužitelje mogao vrlo brzo.

Optužnica tek treba nakon toga biti podignuta i onda potvrđena. DORH je krenuo u istragu u studenome prošle godine i za istragu ima godinu i pol,  dakle do travnja 2019. Tada će se vidjeti ima li tužiteljstvo dokaze da potkrijepi optužnicu. Iako je već bilo izjava iz DORH-a da imaju dovoljno dokaza, Odvjetništvo uvijek taktizira da postupak dovede do kraja, kaže Ana Raić Knežević i dodaje da ne mora svaka optužnica biti potvrđena od optužnog vijeća. U istrazi su na ispitivanje pozivali i obrane osumnjičenika i neke su stvari raščišćene, kazali su odvjetnici, što bi moglo značiti da se neće podići optužnica protiv svih optuženika.

Todorić je više puta ponovio da se protiv njega vodi politički proces, to je bio i njegov osnovni argument kojim je pokušao spriječiti svoje izručenje iz Velike Britanije. Novinar Jutarnjeg lista i Slobodne Dalmacije Frenki Laušić kaže kako ne bi rekao da je riječ o političkom procesu, a da se mora upamtiti da je način na koji je Todorić vodio Agrokor doveo do prezaduženosti i praktičnog bankrota kompanije. „Je li u tom načinu vođenja bilo i kriminala i, kao što DORH sumnjiči, izvlačenja novca iz Agrokora i lažnog prikazivanja bilanci, to mora utvrditi sud“, zaključuje.

Proces bi mogao trajati i desetak godina

Zagrebački odvjetnik Antonio Volarević ističe da je teško povući paralele s drugim velikim slučajevima pred hrvatskim pravosuđem, jer je slučaj Agrokor toliko specifičan da nije usporediv. Zbog svog opsega, posebno, ali još i više zbog društvenog značaja, ističe i dodaje da je bilo i većih slučajeva koji su čak još uvijek u tijeku. Na pitanje koliko bi proces mogao trajati, što je odvjetnik Anto Nobilo jednom komentirao rekavši da će on davno biti u mirovini prije nego suđenje za Agrokor završi, odvjetnik Volarević kaže kroz smijeh da vjeruje da će slučaj ipak biti riješen prije nego on, koji je dosta mlađi, ode u penziju. „Postoje očekivanja javnosti i onih koji su podnijeli prijave i donijeli Lex Agrokor da se postupak obavi što brže, ali će on trajati duže nego trenutačne pozicije onih koji su postupak pokrenuli, barem desetak godina“, zaključuje Antonio Volarević.

Ništa ne može spriječiti prelazak Agrokora u ruke vjerovnika

Što se, pak, Agrokora samog tiče, ništa se promijeniti neće – nagodba je potvrđena na Visokom trgovačkom sudu i vjerovnici su već faktički postali vlasnici najveće hrvatske kompanije, zajedno sa svim njezinim tvrtkama kćerima, koncesijama na izvore vode, zemljišta, vinograde i ostalo. Ništa taj proces zaustaviti više ne može. Novinar Frenki Laušić za DW napominje da su nakon što je priznat Lex Agrokor u Švicarskoj, Engleskoj i SAD-u, opasnost da će neke greške u procesu platiti hrvatski državni obveznici značajno smanjene. Eventualno nezadovoljni vjerovnici mogu podići tužbe u BiH i Srbiji, ali se mogu naplatiti iz imovine tim zemljama, a u slučaju tužbe u Sloveniji ona bi vjerojatno pala na Europskom sudu jer je EU potvrdio Lex Agrokor. Situacija se u koncernu i s dobavljačima smirila još prošle godine kada je Izvanredna uprava osigurala financiranje putem roll-up kredita, podsjeća Laušić, a dodatno kada je ove godine donesena, a zatim nedavno i potvrđena nagodba. To ipak ne znači da pred Agrokorom nisu napeti dani – slijedi velik posao oko refinanciranja roll-upa koji već ima kaznene kamate, te restrukturiranja kompanije kako bi bila što profitabilnija, zaključuje Laušić i napominje da je Agrokor još uvijek pod Izvanrednom upravom, kako stvari stoje, tako će i ostati još do travnja iduće godine kada će prijeći u ruke vjerovnika.

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android