Pouke iz "afere Wulff"
22. veljače 2012Edda Müller doista zna pokvariti ljudima zabavu. Šefica njemačkog ogranka Transparency Internationala (TI) nema ništa protiv toga da si bogata zemlja kao što je Njemačka, tu i tamo priušti neki party kao što je ljetna zabava saveznog predsjednika, ali onda takva primanja, traži ona, mora država i financirati, i to novcem poreznih obveznika, a ne gospodarstvenika. "Koaliciji protiv korupcije" - kako TI zove sam sebe - važno je prije svega tko na kraju plaća "ceh".
Kolega Edde Müller iz čelništva organizacije Jochen Bäumel još je precizniji: političari se ne bi trebali naći u ulozi "molitelja" novca od pokrovitelja u gospodarstvu i tako sebe stavljati u poziciju slabijeg, već bi trebali nastupati samouvjereno. Bäumel ionako ne drži puno do "poludržavnih" zabava. Na većini manifestacija takve vrste ionako se rijetko mogu naći obični građani, ali zato sve vrvi od novinara i službenika ministarstava, kaže stručnjak za borbu protiv korupcije.
Pravi trenutak za stroža pravila
Ovo ni u kojem slučaju nije nova spoznaja, žali se Transparency, ali pod dojmom sumnji u izvlačenje koristi i zlouporabu svakojakih privilegija (bivšeg) njemačkog predsjednika Christiana Wulffa sada je - prema mišljenju ove nevladine organizacije - potrebnije nego ikada da se uvedu nova pravila i novi zakoni. "Ofenziva za integritet" - tako TI naziva svoju inicijativu i traži čitavu paletu mjera. Tako bi se, prema njihovim zahtjevima, trebale prijavljivati sve donacije političkim strankama preko 2.000 eura, a ne tek preko 10.000 eura.
Donacije parlamentarnim zastupnicima bi trebale biti načelno zabranjene, a njihovi sporedni poslovi morali bi biti bez iznimke objelodanjeni, traži Transparency. Prema postojećim zakonima, na saveznoj razini sve dotacije više od 5.000 eura moraju biti prijavljene predsjedniku parlamenta, a javno one više od 10.000 eura. Dodatni honorari se, prema postojećim pravilima, moraju objaviti tek ako su viši od 1.000 eura. Pritom odvjetnici - a takvih je puno u Bundestagu - ne moraju objaviti imena svojih klijenata ni kada ih "čisto lobistički savjetuju", zgražava se TI.
Pošast zvana lobizam
Široko polje lobizma ionako zadaje najveće glavobolje organizaciji koja se bori protiv korupcije. Od 1972. godine postoji doduše jedna lista s imenima svih udruga i njihovih predstavnika registriranih u Bundestagu, no aktivistima TI-ja nedostaju obvezujući kodeks i jasna pravila o radu lobista, pogotovo o njihovom utjecaju na donošenje zakona. Kako bi se stvorilo više transparentnosti i izbjegli sukobi interesa, trebalo bi kod svakog zakona biti dokumentirano tko je i u kojem obliku sudjelovao u njegovom donošenju - traži šefica TI-ja Edda Müller.
Važno je, smatra ona, uvesti i strože zakone kada su u pitanju pozivi, pokloni i putovanja. Tako na primjer trenutno važi pravilo da zastupnici mogu besplatno putovati željeznicom. Takvi ustupci se ne moraju prihvaćati, kaže član uprave TI-ja Bäumel.
Transparentni izvještaji
Još problematičnijim od donacija TI smatra naširoko uvriježeno sponzoriranje. Savezna vlada se prema toj temi odnosi prilično otvoreno. Svake dvije godine objavljuje izvještaj u kojem se navode imena davatelja i primatelja donacija. U aktualnom izvještaju ministarstva unutarnjih poslova za 2009. i 2010. godinu radi se o svoti u visini od 93 milijuna eura. Gotovo dvije trećine od toga je otišlo u ministarstvo zdravstva. U usporedbi sa saveznom administracijom su stranke kod sponzoriranja puno manje transparentne, tvrdi Transparency i traži da i one po sličnom ključu objave svote koje se slijevaju u njihove stranačke blagajne.
Već godinama ovakvi zahtjevi odlaze u vjetar je stranke svoje prihode od sponzora mogu paušalno proknjižiti pod rubriku: "Prihodi s manifestacija, od prodaje publikacija i objavljivanje ostalih aktivnosti povezanih s prihodima". Pod tim općenitim pojmovima kriju se između ostalog i donacije sa stranačkih kongresa.
Kao na sajmu
U praksi to izgleda kao na nekom sajmu. Poduzetnici iz energetske, farmakološke i osiguravajuće branše predstavljaju se stranačkim delegatima na manje ili više raskošnim štandovima. Koliko za to strankama plaćaju javnost nikada ne dozna.
Šefica njemačkog ogranka TI-ja Edda Müller ne očekuje skore uspjehe u borbi za više transparentnosti u financijama njemačkih stranaka, ali se ne da obeshrabriti. Podršku očekuje i od budućeg predsjednika Joachima Gaucka. On bi, smatra ona, snagom svoje karizme mogao vratiti izgubljeno povjerenje u politiku i političare, ali ona jako dobro zna da bi možda izrečene predsjedničke zahtjeve za više transparentnosti trebala slijediti i konkretna djela legislativne i izvršne vlasti. Transparency može davati poticaje i argumente, ali bez novih zakona i pravila ništa se neće promijeniti.
Autori: Marcel Fürstenau/Dunja Dragojević
Odg. ur.: A. Šubić