Altenburg u dolini rijeke Ahr bilo je jedno od mjesta koje su poplave sredinom srpnja najteže pogodile. Već više od deset kuća koje su tada bile oštećene u vodenoj stihiji, u međuvremenu je sravnjeno sa zemljom. 20 drugih čeka ista sudbina. Puno je to za jedno selo u kojem je prije poplave živjelo oko 500 ljudi.

Neki vlasnici pokušavaju odgoditi rušenje njihovih nekretnina. „Tko zna hoće li se ovdje uopće izdati nova dozvola za gradnju“, kaže nam jedan mještanin. Zbog klimatskih promjena možda više neće biti ni dozvoljeno graditi kuće tako blizu rijeke, kaže on. Poplava je u ovom kraju uvijek bilo. Ali još nikada se nije dogodilo da u dolini rijeke Ahr ima toliko vode da se vide još samo krovovi kuća.

"Susjedi su mrtvi"

95% ovog mjesta je ili jako oštećeno ili potpuno uništeno. Poplava je uništila i dom za umirovljenike, osnovnu školu i sportsku dvoranu. Vodoopskrba, struja, telekomunikacije – sve je to kolabiralo pred vodenim masama. Pitkom vodom se sada ljude opskrbljuje uz pomoć plastičnih spremnika. Struje ima samo u nekim ulicama, a ona je itekako potrebna kako bi se uz pomoć posebnih uređaja osušilo ono što je ostalo od kuća.

Pokušavamo stupiti u kontakt s lokalnim stanovnicima, ali njima se ne priča. Mnogi su traumatizirani onim što su doživjeli. „Susjedi su nam mrtvi”, kaže jedna žena dok praznim pogledom zuri u ruševine u susjedstvu. I više od toga ne želi reći. „Ovdje ispred kuće sam sa sinom uvijek ležao na travi i gledao u nebo“, dodaje njezin muž dok gleda na smeđu zemlju. „Bila je to prava idila.“

Strah od zaborava…

Jedna skupina mještana koji u blizini svojih srušenih kuća čekaju na dolazak njemačke kancelarke Angele Merkel ipak je nešto razgovorljivija. Merkel se na licu mjesta želi informirati o tome kako napreduju radovi na čišćenju i obnovi. U njezinom društvu je Malu Dreyer, premijerka savezne zemlje Rajna-Falačka. Ali nisu svi sretni zbog posjeta. Merkel, kažu nam, ionako uskoro više neće biti kancelarka i ne može im pomoći. Jedna žena drugačijeg je mišljenja: „Ovaj posjet usmjerava javnu pažnju prema nama. Ne smije nas se zaboraviti”, kaže Annika Gemein.

Ova 40-godišnjakinja sa svojom sestrom Julijom stoji ispred onoga što je nekoć bila kuća njihove majke. Kroz porušeni zid se vidi kada punu mulja. Kada je razina vode počela rasti, Annika je svoju 64-godišnju majku dovela k sebi. Ali poplava je stigla i do njezine kuće. Obitelj s malom djecom se ipak uspjela spasiti, pobjegli su na jedan brežuljak iznad kuće. Tamo su proveli cijelu noć prije nego što je stigao helikopter i tako ih evakuirao iz poplavljenog područja.

Poruka kancelarki

Annika i Julia žele se obratiti kancelarki: “Želimo čuti obećanje da se i ubuduće možemo osigurati od poplava, bez obzira koliko kuće bile udaljene od rijeke Ahr.” Osiguravateljska kuća im je rekla da postojeći ugovori i dalje vrijede, ali samo za idućih godinu do dvije. I da se onda situaciju mora iznova procijeniti…

"To je za nas poput Damoklovog mača”, kaže Annika Gemein. "Ako osiguranje kaže da u dolini rijeke Ahr više ne nude usluge osiguranja nekretnina, onda nam obnova ništa ne pomaže.” I dodaje da iz vlastitog džepa ne mogu pokriti štetu u slučaju da voda poplavi samo podrum ili prizemlje.

Dom se ne napušta…

Kao i svi žitelji Altenburga, i Annika i Julia žele se vratiti u svoje selo. „Naša je obitelj ovdje već generacijama, tu je rodbina, braća, sestre, ujaci, tetke, nećaci i nećakinje. To je naša domovina, a kad bi otišli odavde, izgubili bi puno više od mjesta življenja”, kaže Julia. Ali dvije sestre s nevjericom gledaju u budućnost: „Znanstvenici kažu da će ovako nešto može i ponoviti.”

Problem je i da su djeca uplašena. Boje se kiše, potoka, rijeka. „Moji petogodišnji blizanci često u večernjim satima pitaju: hoće li poplava doći dok budemo spavali?”, priča Annika. Sa svojom obitelji ona sad živi kod muževih roditelja.

Traumatično iskustvo

Kako se postaviti prema onome što se dogodilo? I kako ljudi mogu “obraditi” ono što su doživjeli? Psiholozi kažu da se u prva četiri tjedna nakon neke katastrofe puno toga potiskuje. U fokusu je čišćenje porušenog, njihova želja da što prije uklone tragove katastrofe. Ali onda dolazi ono što se u psihologiji zove “dolina suza”. Ono kad ljudi shvate što su sve izgubili. Ono kad se proces obnove odgađa, kad postane jasno koliko će vremena trebati da se ponovno vrati ono nešto što se može nazvati normalnim životom.

"Mučim se s tim da li uopće djeci trebam reći da se to više nikad neće dogoditi”, kaže Annika. Ona već tjednima pokušava dobiti termin kod dječjeg psihologa. Za nekoliko dana prvi put će ga posjetiti. „Za našu obitelj je jasno da ćemo u slučaju nove poplave odmah napustiti mjesto i radije dvije noći provest kod prijatelja ili u hotelu.”

Kancelarka u žurbi

Dok pričamo s Annikom, ona tu i tamo pogleda na svoj mobitel. Piše joj njezin suprug, javlja da su Merkel i Dreyer stigle u mjesto, da ih je vidio. I onda u jednom trenutku iza ugla doista stižu dvije političarke, okružene osiguranjem i novinarima. Ali onda stižu automobili, političarke ulaze u njih i – odlaze. Prolaze pored Annike, njezine sestre i drugih Altenburžana, ljudi koji stoje ispred ruševina koje su Merkel i Dreyer ustvari planirale obići.

Ali mještani nisu razočarani. Više ravnodušni. Neki se okreću i odlaze natrag do svojih kuća. I nastavljaju čistiti, mesti, ispunjavati zahtjeve za isplatom pomoći, i razmišljati o tome kako dalje…

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu