„Ne radi se o otkazivanju mirovnih ugovora ili crtanju novih granica“, kaže povjesničar János Rainer. Za njega je spomenik Trianonu u Budimpešti prije svega mjesto gdje ljudi odaju počast žrtvenom mitu – „naciji koja je pretrpjela toliko udaraca i još uvijek se drži zajedno". Vlada time slijedi unutarnjopolitičke ciljeve: nacija bi se trebala okupiti oko svog vođe – naime, premijera Viktora Orbana.

Spomenik na stotu godišnjicu mirovnog sporazuma, koji je potpisan u drugoj godini nakon završetka Prvog svjetskog rata, vlada je platila 16 milijuna eura. To je neka vrsta rampe koja vodi u zemlju. Na mramornim zidovima su imena 12.500 općina koje su do 1920. godine pripadale Mađarskoj.

U dvorcu Veliki Trianon, u Versaillesu kraj Pariza, delegacije sila Antante i Mađarske su 4. lipnja 1920. zapečatile smanjivanje nekadašnje kraljevine Ugarske na trećinu nekadašnje veličine. Velike površine (u kojima su većinom živjeli ne-Mađari, op. ur.) pripale su Austriji, Slovačkoj, Ukrajini, Rumunjskoj i Jugoslaviji. Ali, više od tri milijuna Mađara odjednom su bili državljani drugih zemalja.

„Povijest ne poznaje ni jednu naciju koja je preživjela takav gubitak krvi“, rekao je premijer Orban u govoru naciji početkom ove godine. „Danas, sto godina nakon smrtne kazne iz Trianona, mogu vam priopćiti: živimo, a Mađarska još uvijek postoji."

Dva milijuna Mađara u susjednim zemljama

Danas u susjednim zemljama živi oko dva milijuna Mađara, od kojih je većina u Transilvaniji u Rumunjskoj te oko 250.000 u Vojvodini. Orbanova vlada je među Mađarima u dijaspori stvorila stabilan skup glasača dajući im putovnice, odnosno dozvoljavajući dvojno državljanstvo, što se u Bratislavi i Bukureštu promatra s nezadovoljstvom.

Tijekom pandemije koronavirusom mađarski ministar vanjskih poslova Péter Szíjjártó podijelio je Mađarima u dijaspori zaštitnu opremu, jer je „svaki Mađar odgovoran za svakog Mađara“, kao što je navedeno u ustavu iz 2012. U propagandnim video-snimkama primatelji su zahvaljivali vladi u Budimpešti – „nijedan virus" ne može „razdvojiti Mađare“.

Nasuprot tome, bivši austrijski vicekancelar Erhard Busek, koji danas vodi bečki Institut za podunavsku regiju i središnju Europu, kaže da Trianon doduše jest velika trauma Mađara, ali oni zaboravljaju da „tamo nisu živjeli samo Mađari". Mađarske stranke u Rumunjskoj i Slovačkoj sada adekvatno zastupaju interese te manjine. Vlada u Budimpešti pumpa milijune u njihovo obrazovanje, medije i sportske klubove – što je zapravo uplata na „izborni račun“ Orbanove stranke Fidesz.

„Mađar je onaj koga Trianon boli"

Prema aktualnoj anketi Mađarske akademije znanosti, 84 posto od otprilike 1.000 ispitanika dijeli mišljenje da je Mađar „onaj koga boli Trianon“, a 94 posto smatra da je mirovni sporazum, koji se u službenim dokumentima naziva „diktatom mira", bio „nepravedan".

Reviziju granica žele desničarski ekstremisti, kao što je László Toroczkai, gradonačelnik Ásotthaloma, mjesta na granici sa Srbijom (Bački vinogradi), koji želi „da se ugovor provjeri“. Desničarska Svjetski savez Mađara godinama prikuplja potpise za reviziju Trianonskog sporazuma.

Desničarske rock-grupe, kao što je Kárpátia, pružile su odgovarajuću glazbenu podlogu. „Nem, Nem, Soha" (Ne, ne, nikad) – „trostruko ne“ (Tria-Non) međuratnog razdoblja ponovo se uzdiže u ritmu njihove glazbe. Molitva koju su đaci morali izgovarati za vrijeme vladavine autoritarnog međuratnog vladara Miklósa Horthyja („vjerujem u uskrsnuće Mađarske“) dio je njihovog scenskog nastupa. Oko Trianona je nastala revizionistička subkultura.

Kult Horthyja

Tu pripada i kult Horthyja, kojeg premijer Viktor Orban naziva „izuzetnim državnikom". Horthy predstavlja odlučno djelovanje – i revizionizam.

Da bi vratio područja koja su izgubljena 1920. Horthy se udružio s Hitlerom i kratkoročno bio uspješan: Mađarska je 1938. i 1940 dobila dio izgubljenih područja. Međutim, nakon Drugog svjetskog rata, sat je vraćen u 1920. Kenderes, horthyjevo rodno mjesto u istočnoj Mađarskoj, danas nudi „Horthy-ture", izlete koji vode do lokalnog muzeja.

To je dio protuljevičarske politike sjećanja, kaže švicarski povjesničar Christian Koller. Po toj logici je „dobro ono što je nadvladalo Sovjetsku Republiku". Horthy je 1919. sa soldateskom pokorio pokušaj ljevičarske države koja je trajala 133 dana. Pritom su se dogodili i pogromi – čega nema u trenutnoj politici sjećanja koja naglašava „crveni teror“ Mađarske Sovjetske Republike.

Tezu o Trianonu kao makinaciji stranih sila Orban danas varira kada govori o „Briselskom carstvu“ ili čak o „Bruxellesu – novoj Moskvi". Pored toga, uvijek ima sukoba sa susjednim državama (jezični spor s Ukrajinom, dvojno državljanstvo, zahtjev za autonomijom sekeljskih Mađara u Rumunjskoj). A u svakodnevici, za budimpeštansku vladu je najvažnije da politički profitira od nekadašnjih područja koja su izgubljena Trianonskim sporazumom.

„Iznenađujuće je da nalazimo zajednički jezik sa Slovačkom, sa Srbijom, s Hrvatskom i Slovenijom", rekao je Orban u svom govoru o stanju nacije. „Čak možemo stvoriti i saveze". Na primjer onaj s četiri zemlje Višegradske skupine (Mađarska, Češka, Slovačka i Poljska): blok zemalja članica EU-a koje su skeptične prema Europskoj uniji.

Kada srce ne krvari

Trianonskim sporazumom je Gradišće (Burgenland) pripalo Austriji. Poslije referenduma 1921, grad Sopron je ostao u Mađarskoj. „Da se pokazalo drugačije“, kaže Marianne Seper, „Sopron bi danas bio glavni grad, a ne Eisenstadt (Željezno)". Ali ona ne želi ništa mijenjati. Povlačenje granice „ostavlja ljude bez korijena", kaže ona. Ovdje, blizu granice, imena mjesta su ispisana dvojezično.

Ova Mađarica iz Gradišća vodi mađarsko kulturno društvo u Oberwartu. Seper predaje povijest i mađarski. Glavna stvar koja je povezuje s Mađarskom jest kultura. „Kada sam se aktivno bavila folklorom, često smo bili pozivani na te trianonske proslave. Ali to je uvijek bilo vrlo nacionalistički“, kaže Marianne Seper.

I naglašava da ona nema nikakve veze s tim što „moje srce tamo ne krvari“. Svoje učenike pokušava naučiti nečemu drugom: da države koje započinju ratove za to poslije odgovaraju. I da se mora čuvati mir. Na kraju, za nju je Trianon – rođenje Ujedinjenih naroda.