Fizičar Tim Berners-Lee  je 1989. radio u čuvenomženevskom istraživačkom centru CERN. Smetao mu je informacijski kaos između različitih instituta, radnih i projektnih grupa. Došao je na ideju da napravi digitalnu mrežu koja bi poslužila znanstvenicima za komunikaciju. Bilo mu je 34 godine. Napisao je koncept.

"Smjelo ali uzbudljivo”, rekao je njegov šef kada je pročitao prijedlog. Očito je cijela stvar bila previše odvažna, ako se uzme u obzir da se neko vrijeme nije dogodilo baš ništa. Ipak, Berners-Lee nije odustajao. Gradio je dio po dio komunikacijske mreže. Osmislio je URL (Uniform Resource Locator) kao web-adresu, koristio je HTML (Hypertext Markup Language) kako bi šifrirao poruke kako bi se mogle prikazati u različitim medijima, te HTTP (Hypertext Transfer Protocol) — kojim se određuje način komunikacije servera i pregledača. 30. travnja 1993. Naučnici u CERN-u su pokrenuli World Wide Web – mrežu. Time je počeo pobjedonosni pohod interneta.

Sloboda i interesi

Trinaestogodišnjoj kćerki čovjek mora objašnjavati da roditelji u tim godinama nisu imali ni internet niti pametne telefone. Danas se kupuje pomoću nekoliko klikova, a ranije se išlo u centar grada. Tomovi enciklopedije hvataju prašinu u regalu: Wikipedija je najbrži izvor informacija o svemu – od Francuske revolucije do nastanka elektronske komunikacije. Tko traži stan više ne lista oglase u novinama, nego ih pronalazi na platformama na internetu. Ima ih toliko da bi tiskanjem potrošili ogromnu količinu papira.

Naličje digitalnog premreživanja je dezorijentiranost i poplava informacija. U mreži svi mogu ponuditi svoje stavove, ideje, proizvode, vizije. Donald Trump je dobar primjer. Njegov nalog na Twitteru mu je pomogao da okupi masu sljedbenika, unatoč lažnim tvrdnjama ili baš zbog njih.

Pretraživači kao Google ili DuckDuckGo doduše pomažu da se razdvoji žito od kukolja u naizgled beskonačnom polju informacija. Međutim, iza naziva kao što su Google, Apple, Facebook, Amazon ili Microsoft stoje interesi tih svjetskih koncerna. Oni po tom principu strukturiraju elektronski prostor. Taj način razmišljanja je bio stran Timu Berners-Leeju. Mogao je patentirati svoj pronalazak, ali je svjesno donio odluku da to ne učini. Težnja za profitom je bila suprotna njegovom idealu slobodne razmjene informacija.

Sljedeća razina – umjetna inteligencija

ChatGPT  je prije nekoliko mjeseci dao povoda za novu raspravu. Je li budućnost interneta nakon 30 godina umjetna inteligencija? Evo što kaže ovaj softver o samom sebi, odgovarajući na pitanje je li on budućnost interneta. „Kao jezički model baziran na umjetnoj inteligenciji ne mogu sa sigurnošću reći je li ChatGPT budućnost interneta, s obzirom na to da budućnost interneta ovisi od mnogo faktora i stalno je izložena promjeni. Međutim, postoje neke osobine koje posjeduje ChatGPT kao i slični modeli utemeljeni na umjetnoj inteligenciji, koje imaju potencijala utjecati na internet i da ga promjene". Ovaj model dodaje da bi trebalo uzeti u obzir da modeli umjetne inteligencije donose sa sobom i etičke izazove, na primjer zaštitu podataka, transparentnost i odgovornost. Ovdje nas umjetna inteligencija ostavlja same s našim dvojbama. Naime, ChatGPT može proizvesti zaokružene tekstove koji sadržinski zvuče logično, ali izvori ostaju nepoznati.

To je kod Tima Berners-Leeja prije tri desetljeća bilo drugačije. Njegova prva stranica je imala nezgrapnu adresu: http://info.cern.ch/hypertext/WWW/TheProject.html.

Ova adresa sve do danas sadrži sve osnovne informacije o globalnoj mreži: „W3 je obimna hipermedijska inicijativa, čiji je cilj da se omogući univerzalan pristup velikom univerzumu dokumenata“. Hipermedija označava tekstove koji su linkom povezani s drugim tekstovima. Tako nastaje mreža podataka bez koje današnji svijet više ne bi mogao funkcionirati. Na prvoj javno dostupnoj stranici na internetu sve do danas postoji link koji vodi do sudionika u projektu.

Među njima je i Tim Berners-Lee koji je u međuvremenu dobio englesku plemićku titulu. On je tada u CERN-u imao lokalni pozivni broj 3755 i elektronsku adresu timbl@info.cern.ch. Ali s njim se više ne može uspostaviti kontakt tim putem. Od 2016. on predaje na Oxfordu. Sve do danas je na čelu konzorcija World Wide Web (W3C) koji je sam osnovao, i koji je posvećen standardizaciji tehnologije na mreži.

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu