Čudni osjećaj već viđenog je ostao nakon prvog susreta predsjednika Donalda Trumpa s američkim Kongresom koji od četvrtka više nije pod apsolutnom kontrolom Republikanske stranke. Od sada Demokratska stranka ima većinu u Zastupničkom domu premda su republikanci zadržali Senat, ali Trumpu trebaju oba doma kako bi progurao svoj proračun i okončao blokadu financiranja i rada institucija, takozvani shutdown.

Taj osjećaj već viđenog ne može se pripisati kojem piću više koje je promatrač možda popio za doček Nove godine. U pitanju je Trump koji i dalje jednostavno trumpuje. Američki predsjednik se tako proglasio vrhovnim pregovaračem s demokratima i vratio dobro oprobanom scenariju.

Na sastanku kabineta – dok su ga s boka podržavali državni tajnici za obranu i unutarnje poslove – Trump je ponovio da demokrati moraju pristati na to da se u proračunu nađu sredstva za „veliki predivni zid" na granici s Meksikom.

Onda je osramotio svog potpredsjednika Mikea Pencea rekavši kako neće prihvatiti ni centa manje od 5,6 milijardi dolara za zid - iako je Pence samo dan ranije u ime Bijele kuće demokratima prenio da će Trump pristati i na upola manju sumu. Na kraju je predsjednik optužio Demokratsku stranku za shutdown.

Crvena linija

Pošto je povukao tako debelu crvenu liniju, nije čudo što se prvi sastanak s novim liderima u Kongresu završio bez ikakvog napretka. Rad brojnih agencija i ministarstava u kriznom modusu se nastavlja. Dok se ne donese proračun, oko 380.000 ljudi u federalnoj administraciji je na prinudnim neplaćenim odmorima, a oko 420.000 njih mora raditi bez plaće – dobit će ju tek kad se postigne kompromis.

Trumpov stil – bit će kako ja kažem ili nikako – nije sjajno funkcionirao ni dok su Kongres u prve dvije godine njegovog mandata kontrolirali samo republikanci. Još će slabije funkcionirati sada kada su demokrati većina u Zastupničkom domu. No Trump je sasvim neopterećen misaonim procesom kojim bi zaključio što je zaista ostvarivo ili u najboljem interesu Sjedinjenih Američkih Država.

Umjesto toga, jedini kriterij njegove politike je procjena kako će ovaj ili onaj potez odjeknuti u njegovom biračkom tijelu. To objašnjava zašto je promijenio mišljenje krajem prošle godine kada je odbio potpisati kompromisni prijedlog proračuna koji mu je dostavio Kongres. Konzervativni novinski i televizijski komentatori su kritizirali taj proračun i Trumpu nije dugo trebalo da mu se i sam usprotivi.

Trumpova metoda da učini baš sve za što vjeruje da zadovoljava njegovu biračku bazu objašnjava i zašto je spreman postavljati nerealno visoke zahtjeve za skupi zid. Ojačana Demokratska stranka nema razloga za davanje Trumpu tih pet milijardi dolara kako bi ispunio predizborno obećanje. Na kraju krajeva, protivljenje Trumpovom zidu bilo je jedan od glavnih aduta u izbornoj kampanji za Kongres i na tom su valu u najviše zakonodavno tijelo ušli mnogi progresivni demokrati, među njima i brojni političari s migrantskim korijenima.

Unatoč svom prkošenju, prijetnjama i svaljivanju krivice na drugu stranu, Trump će na kraju biti prisiljen dići ruke od nerealnih zahtjeva kako bi prekinuo krizni modus u kojem njegova administracija radi. Može se samo nagađati kada će se to točno dogoditi. Ali ponekad predsjednikovo mišljenje može promijeniti i samo jedan jedini komentar koji čuje na konzervativnom Fox Newsu.

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android