Agresivna politika ovog američkog predsjednika protiv Kine je u proteklim mjesecima doista dovela do toga da je Peking bez mnogo buke promijenio i liberalizirao neke svoje odredbe: tržište je nešto više otvoreno, neke carine su snižene, a povećan je i dopušten udio kojega mogu imati strani ulagači u kineskim tvrtkama.

Ništa od toga nije spriječilo carine koje je uveo Washington, ali na ovom sastanku najviših predstavnika Kine i Europske unije su tako otvorena vrata za neke sporazume za koje se mislilo da baš nikad neće biti postignuti. Tako je i predsjednik Europske komisije Jean-Claude Juncker ovog ponedjeljka (16.7.) u Pekingu objavio kako postoji „napredak" u razgovorima, čak i kada je riječ o sporazumu o zaštiti stranih ulagača. Izvađen iz ladica gdje je skupljao prašinu je i on sada vrlo živ i kineski premijer Li Keqiang je najavio kako će biti potpisan „u skorije vrijeme".

To je pak bio jedan od osnovnih preduvjeta Europljana za sporazum koji žarko žele Kinezi, o slobodnom trgovinskom sporazumu s EU-om. On se pak nije pomicao s mjesta jer su Europljani tražili i više sloboda na tržištu Kine. Sad se čini da obje strane mogu naći kompromis i u takvim spornim pitanjima.

Sve su sitnice pred prijetnjom sloma svjetskog poretka

I ljuti spor oko statusa kineskog gospodarstva se čini riješenim. Europljani, usprkos prijašnjem pristanku, su Kini osporavali pristup Svjetskoj trgovinskoj organizaciji jer tržište te zemlje ne smatraju slobodnim gospodarstvom, nego u osnovi još uvijek ovisno o državi i njezinim direktivama. Tu je i EU promijenio svoje kriterije, ali je i Kina morala nešto progutati.

Više se ne čini problemom niti provjera kineskih ulaganja u europske tvrtke visoke tehnologije: čak i to se čini sitnicom obzirom na trgovinski rat kakav prijeti. Jer po mišljenju predsjednika Europskog vijeća Donalda Tuska je tu na kocki mnogo više od toga: postojeći svjetski poredak koji je uspio okončati Hladni rat, osigurao mir u Europi, ali i Kini osigurao neviđeni gospodarski rast. Sve je to sad u opasnosti da bude uništeno, upozorio je Tusk.

Umjesto da se pusti da se proširi trgovački rat koji bi onda lako mogao prerasti u pravi, trebaju se promijeniti pravila i najbolje čitava Svjetska trgovinska organizacija. Kina nije oklijevala niti trenutka kod prijedloga EU-a da se napravi zajednička radna skupina koja bi razmislila o reformi WTO. No sad se moraju i Trump i Putin uvjeriti da sudjeluju barem u tom zajedništvu potrage za reformom. „Danas stojimo pred dilemom: hoćemo li i dalje igrati igru u kojoj nitko ne želi popustiti s carinama, ali i u sukobima kao što su oni u Siriji i Ukrajini? Ili ćemo tražiti zajednička rješenja na osnovu poštenih pravila?" pitao je Tusk.

Kina ipak još daleko od slobodnog gospodarstva

Ipak, na sastanku u Pekingu nije baš sve idealno: „Tu se ne radi o tome da se odluči za jednu ili drugu opciju", upozorava jedan diplomat. Europljani, slično kao Kinezi doduše odbacuju jednostrane metode Trumpa i njegovo zaobilaženje WTO-a, ali slažu se s ocjenom Washingtona kako Kina još uvijek nije dovoljno otvorila svoje tržište za strane tvrtke, da krade tehnologiju i na tržištu igra nepošteno.

Upravo to bi bila osnova reforme Svjetske trgovinske organizacije: kao institucije koja bi trebala paziti na državne potpore, zaštitu intelektualnog vlasništva, izvornost tehnologije i koja bi štitila strana ulaganja. Sve je to zapravo problem za Kinu.

Ipak, još uvijek vlada nada da ako bi WTO bio osposobljen za budućnost u takvom obliku da ni Amerikanci više ne bi imali briga, onda više neće biti niti razloga za trgovinske ratove. Isto tako nije baš i da je u Kini odjednom zavladalo slobodno tržište, makar pekinški profesor ekonomije Hu Yingdou misli da bi upravo to bilo najbolje što bi se moglo desiti njegovoj zemlji.

Andreas Landwehr/dpa