Atentat na desničarskog nacionalističkog političkog aktivista Charlieja Kirka i dalje izaziva burne reakcije u SAD-u. Otkako je ubijen na kampusu Sveučilišta u Ohiju, Donald Trump i njegovi sljedbenici sve žešće raspiruju atmosferu protiv „radikalne ljevice“, za koju vjeruju da je odgovorna za njegovu smrt.

Sada je američki predsjednik, kako je i najavljivao, označio Antifu kao "terorističku organizaciju" u Sjedinjenim Državama. Bijela kuća izdala je odgovarajuću izvršnu naredbu. U njoj se Antifa opisuje kao militaristička, anarhistička organizacija koja poziva na rušenje američke vlade, agencija za provođenje zakona i američkog pravnog sustava nasilnim sredstvima. Stoga je to "domaća teroristička organizacija". Istrage će se provoditi protiv Antife i njezinih organizacijskih i financijskih podupiratelja.

No, stručnjaci dovode u pitanje ustavnost i provedivost te mjere.

Labav pokret, a ne strukturirana organizacija

Riječ Antifa skraćenica je od „Antifašistička akcija“. To nije centralno organizirano udruženje, već prije labav pokret sastavljen od grupa i pojedinaca koji se angažiraju protiv fašizma, rasizma, antisemitizma, nacionalizma, desničarskog revizionizma povijesti i drugih oblika desničarskih ideologija.

Antifa se nalazi na lijevom do ekstremno lijevom političkom spektru i aktivna je širom svijeta – naročito u Europi i Sjevernoj Americi. Njezini korijeni leže u Njemačkoj 1920-ih i 1930-ih godina, kada su se u politički nemirnim vremenima Weimarske republike ljevičarski aktivisti i grupe suprotstavljali sve moćnijem nacionalsocijalizmu.

Proglasila ju je 1932. godine Komunistička partija Njemačke (KPD) – ne kao organizacija, već kao pokret protiv NSDAP-a. Antifa-grupe pojavile su se i u drugim zemljama, primjerice u Italiji protiv fašističke vlasti Benita Mussolinija ili u Španjolskoj kao reakcija na Frankovu diktaturu.

Od antikapitalističkog do građansko-liberalnog

Do danas je Antifa više labav skup različitih manjih grupa lijevog do ekstremno lijevog spektra. Izvorno je „antifašizam“ bio komunistički borbeni pojam, koji je dovodio u pitanje i kapitalizam – shodno tome, logo Antifa-pokreta prikazuje dvije zastave koje su simbolično usmjerene ulijevo: crvenu, koja predstavlja socijalizam/komunizam, i crnu, koja simbolizira anarhizam.

Međutim, pojam antifašizma razvijao se tijekom desetljeća. Danas postoji i „građansko-liberalni antifašizam“, koji se zalaže za očuvanje demokracije i vladavine prava, za koje smatra da su ugroženi desničarskim ekstremizmom.

Nenasilno ili militantno?

Onoliko koliko je široko shvaćen pojam „antifašizam“, toliko je raznolik i skup pokreta „Antifa“. Brojne grupe koje se s njim identificiraju zauzimaju nenasilan stav protiv desničarskog ekstremizma i autoritarizma. Tako, na primjer, istražuju i objavljuju informacije o desničarskim mrežama, organiziraju prosvjede i demonstracije ili uklanjaju desničarsku propagandu. Istodobno postoje i militantne grupe koje toleriraju uporabu nasilja za ostvarenje svojih ciljeva ili ga čak same primjenjuju – u različitim oblicima. One sebe nazivaju „autonomnim“, „militantnim“ ili „neovisnim“ Antifa-grupama i tako se svjesno distanciraju od „građanskog“ ili „državno-konformističkog“ antifašizma.

Antifa dakle označava šarolik skup različitih manjih udruženja bez čvrste organizacijske strukture. Pitanje smatra li se i u kojoj mjeri primjena nasilja u borbi protiv desnice legitimnim sredstvom uvijek se iznova široko diskutira unutar scene – što je pokretu više puta donijelo mnogo javnih kritika.

Antifa u SAD-u

Antifa-grupe danas postoje u mnogim zemljama (zapadnog) svijeta – i u SAD-u. Međutim, ni ovdje ne postoji centralna organizacija. Umjesto toga, i Antifa USA sastoji se od lokalnih grupa koje su ideološki povezane konceptom antifašizma. One su se od 1980-ih godina aktivno suprotstavljale djelovanju američkih neonacista, rasističkih skinheada i Ku Klux Klana.

Danas je posebno poznata „Rose City Antifa“, nastala 2007. godine u Portlandu, Oregon, zatim grupa „Antirasistička akcija“ (Anti-Racist Action, ARA), aktivna u brojnim gradovima Srednjeg zapada, ili „Odbij fašizam“ (Refuse Fascism), grupa koja je nastala nakon prve pobjede Donalda Trumpa na predsjedničkim izborima 2016. godine i od tada stalno organizira prosvjede protiv fašizma i autoritarizma.

Od samog početka Antifa je bila trn u oku Donaldu Trumpu. Više puta – i tijekom svog prvog mandata – Trump je najavljivao da će pokret klasificirati kao „terorističku organizaciju“. Međutim, stručnjaci i agencije poput FBI-ja i Ministarstva za unutarnju sigurnost smatraju da je taj plan pravno teško izvediv.

Pravne sumnje su velike

Još 2017. godine tadašnji direktor FBI-ja Christopher Wray izjavio je da klasifikacija kao terorističke organizacije nije moguća, jer ne postoji formalna struktura ili hijerarhija. Agencija promatra Antifu kao „potencijalno nasilni pokret“ i vodi istrage protiv pojedinačnih počinitelja s „nekom vrstom Antifa ideologije“. Međutim, općenito, pokret je preheterogen da bi se označio kao jasna organizacija.

Drugi pravni problem je to što ne postoji formalni mehanizam za proglašavanje domaćih grupa „terorističkim organizacijama“. Prema američkom zakonu, klasifikacija terorističke grupe u nadležnosti je State Departmenta – i do sada postoji samo sustav za klasifikaciju „stranih terorističkih organizacija“ (FTO). Iako kaznena djela koja počine pojedinci u SAD-u mogu predstavljati terorističke akte, same grupe ne dobivaju formalni status terorista kao što je to slučaj u međunarodnom kontekstu.

I na kraju, tu je i Prvi amandman američkog Ustava, koji štiti slobodu mišljenja i okupljanja isto kao i slobodu političkih uvjerenja – čak su i radikalna, antisistemska ili antivladina mišljenja zaštićena Ustavom. Teroristička oznaka stoga bi mogla biti protumačena kao pokušaj da se kriminaliziraju zakonom zaštićeni politički stavovi – što bi bilo u suprotnosti s Prvim amandmanom američkog Ustava.

Ovo je aktualizirana verzija teksta objavljenog 22.9.