DW: Obitelj igra vrlo važnu ulogu za predsjednika Donalda Trumpa. Kakvu ulogu bi ta obitelj mogla odigrati tijekom ere Trump?

Gwenda Blair: Kao što smo vidjeli, on je vrlo privržen obitelji. Na taj način će nastaviti ono što oduvijek radi, da se koncentrira na svoje prednosti. Uvijek je znao kako se probiti i izvući u svakoj situaciji, kako iskoristiti svaku priliku koja se ukaže i profitira od nje. To je činio u poslovnoj karijeri, a sada vidimo da će i u Bijeloj kući veliku ulogu dati svojoj obitelji, da će držati svoju kćerku i zeta veoma blizu.

Trump ima petoro djece, a ženio se tri puta. Kakav je njegov koncept obitelji?

On ima povjerenje u obitelj. Čak mislim da jedino obitelji zaista i vjeruje. Vjeruje u sebe, a oni su produžetak njega samog. To je vrlo bliska obitelj. Ima petoro djece, a rano je počeo govoriti kako bi ih i htio imati upravo toliko. U tom smislu možda sebe smatra i uspješnim mužem i ocem. Obitelj vidi kao neku vrstu osnovne ćelije, a svi ostali su autsajderi.

Trump je optužen za nepotizam jer je svog zeta Jareda Kushnera zaposlio u Bijeloj kući kao višeg savjetnika. Također mu se zamjeralo što je čitav biznis prebacio na svoje sinove što bi moglo da njega, kao predsjednika, dovede u sukob interesa. Ali njega ta kritika baš ne i zanima previše. Zašto?

On je pametan tip. U to nema sumnje, bez obzira na to volite li ga ili ne. Promućurno je shvatio kako koristiti rupe za svoj biznis, kako iskoristiti stečaj svojih poduzeća pa da dvadeset godina ne plaća porez na prihod, a sada dobro koristi rupe u propisima u Bijeloj kući. A jedna od njih glasi: predsjednik ne može odgovarati pred zakonom zbog sukoba interesa. Kada je predao biznis sinovima, rekao je da sa njima neće razgovarati o poslu što je stvarno teško zamisliti. Uspijeva nekako zamagliti odnose tako da se izvana može reći: „Pa dobro, to su mu ipak djeca".

A to što za najbližeg savjetnika ima zeta umjesto nekog od svojih krvnih nasljednika je također neka vrsta bacanja prašine u oči. Činjenica je da ne postoje zakoni koji Trumpu zabranjuju to što vrijedi  za sve druge članove njegovog kabineta ili bilo koga iz administracije. On je itekako toga svjestan. Kao što je bio svjestan da prema zakonu ne mora objaviti porezne prijave. Svi predsjednici prije njega su to učinili, to je tradicija i to se očekuje. Ali to se ne mora. To je rupa u propisima. A isto se događa i s predajom poslova u ruke djece – to je rupa, i on ide ravno kroz nju.

Čini se da Trumpova djeca igraju daleko veću ulogu u politici i biznisu nego njegova supruga. Dijelite li taj stav?

Sve tri njegove supruge su na neki način bile vrlo važne. U očima javnosti, sve tri su modeli, sve tri vrlo atraktivne, sve tri neka vrsta privjeska nekome tko se u svakoj situaciji želi pokazati kao alfa-mužjak. A sve njegove žene su bile dobre u toj ulozi. Na kraju krajeva, te su žene izvježbane na privlačenje pozornosti, to im je praktično posao. U tom smislu su sve bile vrlo važne.

Njegova prva supruga Ivana je htjela biti više od toga. Htjela je biti dio biznisa i taj brak se raspao. On nije htio nekoga tako blizu. On želi nekoga sa strane, nekoga tko neće istupati. Poslije te katastrofe je našao drugu ženu koja nije imala nikakvih ambicija za  preuzimanje poslovne uloge, dok treća žena ima još manje ambicija u tom smjeru. Ona nikada ne staje ispred njega, rijetko govori, i djeluje da čak i u Bijeloj kući i neće biti pretjerano prisutna.

Želite li time reći da su mu djeca važnija od žena?

Tako to djeluje. Žene su ukrasi, djeca su budućnost. Oni su dinastija koja se nastavlja.

Gwenda Blair je autorica biografija: „Trumpovi: Tri generacije koje su sagradile imperij" i „Donald Trump: Majstor među šegrtima". Predaje novinarstvo na Sveučilištu Columbia u New Yorku.