Preci semberskih Nijemaca i evangeličkih kršćana doselili su se krajem 18. stoljeća iz njemačke pokrajine Baden-Württemberg u Srijem, Banat i Bačku. Stotinu godina kasnije, na tri kilometra od Bijeljine, izgradili su jedno od tri naselja austrougarskih kolonista u sjeveroistočnoj Bosni i Hercegovini. Konrad Meng bio je jedan od osnivača Novog Sela.

Franz Josefsfeld, Petrovo Polje, Schonborn...

Ovako se prisjećao Friedrich Schumacher: on je živio je 88 godina, a od svog legendarnog kovača, svog "Frica" (Fritza), Bijeljina se oprostila 2007. "Novo Selo je imalo 420 numera (kuća, op.a.), 2.220 živitelja (stanovnika, op.a.). To je sve bilo ušoreno, to je prava mala čaršija bila. Sve su imali što treba da imaju. Imali su crkvu, imali su svoju školu, svoju općinu, svog predsjednika su imali. Imali su kavane, imali su sve moguće zanatlije koje postoje na svijetu."

Selo se zvalo Franz Josefsfeld (Polje Franje Josipa), ali i Petrovo Polje, u čast kralja Petra Prvog Karađorđevića, te onda i Schonborn, po prvom Hitlerovom padobrancu koji je 1941. ušao u selo. Naredbom njemačkih vlasti njegovi stanovnici 1942. su deportirani u Poljsku, a nakon rata je Jugoslavija zaplijenila njihovu imovinu. Ljudi su nestali, srušeno je groblje, ali ostale su kuće i crkva izgrađena 1913. U Novom Selu osnovano je državni poljoprivredni kombinat.

Na popisu iz 1991. godine imalo je 122 stanovnika, ali više niti jednog Nijemca. U čitavoj Bosni i Hercegovini je te godine zabilježeno 470 Nijemaca, a u Semberiji je ostalo dvadesetak obitelji, uglavnom Nijemaca katolika.

Od prve tvornice do prvog aviona

"To su porodice Kiršner (Kirschner), Bauer (Bauer), Šuart (Schuart), Mec (Metz), Devald (Dewald) i mnoge druge...(Šumaher, Vazmer, Peterhans, Vinterfeld, Vanek, Miler, Abel, Buh, op.a.)...To su divni ljudi koji čuvaju tradiciju i svoju kulturu. Jako se rado sjećaju prošlosti, svoje mladosti, svojih predaka i kako se nekada živjelo. To su potomci Nijemaca koji su bili zanatlije, ratari, a bili su također i obrazovani ljudi i trgovci koji su ostavili, zaista, veliki pečat našem gradu," kaže Mila Stanojević, viša kustosica u bijeljinskom Muzeju Semberije.

Ona ističe da ovaj kraj mnogo duguje njemačkim kolonistima. S njima su stigli prvi poljoprivredni strojevi, novi zanati, industrija, telefon, električna centrala, automobil, a već 1912. iznad Bijeljine letio je privatni avion. Oni su izgradili prvu ciglanu, parni mlin, tvornicu, osnovali banku, školu, hotel, kino, kazalište, uredili park, riječnu luku, osnovali prvi orkestar, pjevačko društvo, kazališnu grupu, sportski klub, dječji vrtić...

Sestre Kirschner

Marija, Matilda i Eva Kiršner (Kirschner) rođene su u Račanskoj ulici u Bijeljini. Njihov djed Josef imao je šest godina kada se sa majkom Gertrudom doselio u Bosnu i Hercegovinu, a cijeli život radio je kao kovač. Sestre Kiršner tel pomalo govore njemački.

"Tata nam je govorio, baka nam je govorila njemački, ali majka nam je bila pravoslavna. I znate kako, govoriš materinjim jezikom, a oko nas su sva djeca govorila srpsko-hrvatskim i mi smo onda tako i pričali. Jako nam je žao što nas tata nije naučio tom jeziku," kaže za Deutsche Welle Marija Kiršner.

Njena sestra Matilda prisjeća se druženja sa potomcima obitelji Meng. Historija bilježi da su Mengovi jedna od šest porodica koje su odbile da 1942. napuste Schenborn. Njeni članovi jedini su preživjeli oslobođenje 1945., ali su onda morali odseliti u Njemačku. U Semberiju su prvi put opet došli tek 1970.

"Stari je došao sa svojim sinom da obiđu Novo Selo. Imao je i mlin u Batkoviću i kuću, lijepu su imali u Novom Selu. I onda smo se tako upoznali i mi smo se tako sprijateljili. Oni su nama dolazili, mi smo njima išli. Ali sad su i oni stari ovako kao ja."