I u Bonnu postoje takva društva, među njima i jedno koje se ipak ne uklapa u konvencionalnu sliku raspojasanih studenata koji tamo rade što im padne na pamet. Akademski veslački klub (ARC) Rhenus. U ovoj 120 godina staroj udruzi u središtu pažnje je prije svega jedna stvar: veslanje.

Spoj starog i novog

Voda rijeke Rajne svjetluca pod zalazećim suncem. Potpuno je mirno. Savršeni uvijeti za veslanje. Članovi bonske studentske udruge Akademski veslački klub ARC-Rhenus pripremaju svoje čamce. Uniforme ili šarene marame, kao što je to uobičajeno u većini sličnih udruga, ne nose. Nose sportsku odjeću i naravno - svoje čamce, od spremišta do rijeke. Ovaj se klub ne razlikuje od sličnih tradicionalnih samo po tome što članovi ne nose uniforme, objašnjava dugogodišnja članica Sonja Höffgen: "Imamo i žena. Nismo politički angažirani. Mi samo veslamo, a pije samo onaj tko želi".

Ženske članice su tradicionalno rjetkost. U Klubu Rhenus one su tu još od 1979. Neke klasične studentske udruge nemaju tako puno razumijevanja za ovakvu otvorenost. Yvonne Lorenz priča o svojim iskustvima u prilikama kad se klubovi međusobno posjećuju: "Meni se zapravo vrlo često događalo da se nađem pred zatvorenim vratima zbog toga što sam žena. Ja pozvonim, oni me pogledaju i kažu: Ne! To bi bilo već teže."

Bez uniformi i žene kao članice. No ne staje sve na tome. Ima još toga po čemu je ovaj klub drugačiji. Članovi se međusobno tuku tek eventualno u vodi, i to veslima. Ne s floretom u ruci, što je znak prepoznavanja kod mnogih tradicionalnih studentskih klubova. U prošlim je vremenima čak bila stvar prestiža u takvim klubovima na licu od floreta zaraditi ožiljak za cijeli život, kako bi se pokazala pripadnost "izabranima".

Stara gospoda i dame

No i ovaj je klub organiziran po sasvim klasičnom modelu: Postoje Aktivitas - to su studenti koji organiziraju udrugu i veslačke aktivnosti, a postoje i "stara gospoda i dame". Ovoj potonjoj skupini čovjek pripada kad se nakon završetka studija može tek još povremeno angažirati. Pri tome i mladi i stari poštuju za ovakve udruge tipično "životno načelo", obajšnajva predsjednik mladih Aktivitasa Thorsten Schräder: "Mladi obavljaju poslove u klubu, plaćaju povoljne članarine, mogu jeftino veslati jer ih financiraju stara gospoda i dame. No to funkcionira samo ako su s jedne strane, mladi aktivni, a stara su gospoda i dame ako je moguće, svoj cijeli život povezana s Klubom, naravno i financijski."

Ova doživotna povezanost je upravo to što razlikuje ovakve udruge od običnih veslačkih klubova. To je tradicija koju cijeni i 65-godišnji Gerd Drewecke. On je tzv. stari gospodin, koji je u klubu već 50 godina. I danas rado dođe na trening na redovite sastanke. Jednom u semestru održava se i tradicionalna pijanka, gdje se po već određenom ritualu pjeva i pije. Osim samog veslanja još je nešto važno ističe Gerd Drewecke. "Ideja koja stoji iza udruge za mene je prije svega ona o zajedništvu. To je sigurno dobra mreža za mlade ljude. U dobrim i u lošim vremenima ljudi se jednostavno drže zajedno, pomažu si. To je stvarno bitno."

Ako u Bonn dođete u okviru studentske razmjene i znate veslati, možete doći u klub. Ali ako želite postati članom, to već mora biti na dulje vrijeme. Potom počinje trening na Rajni. U Akademskom veslačkom klubu Rhenus trenira se tri put tjedno, uz to se povremeno odlazi veslati i na druga mjesta, stariji članovi podučavaju mlađe i zajedno nastupaju na regatama.

"Budući da su zahtjevi na studiju sve veći i sve češće se u okviru studija putuje u inozemstvo, mnogima uopće na pada na pamet da se uključe u neku udrugu u kojoj ste povezani s lokalnom zajednicom i u koju na neki način treba uložiti i dosta rada", objašnava Schräder. Zbog toga je u međuvremenu klub Rhenus odlučio postati manje strog, i kao članove primati ne isključivo studente već i one koji su već završli studij i počeli raditi.

Autor: Sonja Gillert/ S. Kobešćak

Odg. ur.: N.Kreizer