1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Tunis kao EU verzija "plana za Ruandu"?

Jennifer Holleis | Tarak Guizani
4. svibnja 2024

Dok je Tunis saveznik od povjerenja u suzbijanju migracija u Europu, promatrači ljudskih prava ga ne smatraju „sigurnim“ mjestom za migrante s obzirom na stalne udare sve represivnije vlade.

Izbjeglice iz subsaharske Afrike u Tunisu
Izbjeglice iz subsaharske Afrike u TunisuFoto: Chedly Ben Ibrahim/NurPhoto/picture alliance

Teoretski, Tunis bi mogao postati glavna lokacija za smještaj tražitelja azila koje je Europska unija odbila. Model sličan nedavnom „planu za Ruandu" Velike Britanije koji ima za cilj prebacivanje odbijenih tražitelja azila iz te zemlje u Afriku.

U praksi, međutim, malo je vjerojatno da će se to dogoditi i u Tunisu, iako su se njegove obale odavno pretvorile u popularne polazne točke za migrante iz sjevernoafričkih i subsaharskih zemalja na putu ka Europi.

Početkom travnja, predsjednik Tunisa Kais Saied ponovio je tijekom sastanka o nacionalnoj sigurnosti da Tunis „neće postati ni centar niti granična točka" za migrante iz podsaharskih zemalja. Niti će, kako je istakao, prihvatiti migrante „deportirane iz Europe".

Ovo nije prvi put da Saied daje takve izjave, ovog puta i usprkos očiglednoj kontradiktornosti. Jer, Europska unija i Italija aktivno nastoje ograničiti migraciju iz Tunisa, dok je Tunis jasan da ne želi više migranata koji odlaze ili se vraćaju. A talijanska premijerka Giorgia Meloni ga je snažno podržala u odbacivanju onoga što se naziva tuniskim „planom za Ruandu".

Konkretno, njena podrška je došla neposredno nakon što su postignuta tri nova sporazuma s Tunisom u okviru talijanskog „Mattei plana" za Afriku — strategije vrijedne 105 milijuna eura za cijeli kontinent koja ima za cilj povećanje ekonomskih mogućnosti i sprečavanje migracije u Europu.

Ovi sporazumi su potpisani nekih osam mjeseci nakon što je EU ponudila Tunisu „program partnerstva" vrijedan više od milijardu eura financijske podrške i koji je također uključivao 105 milijuna eura za suzbijanje neregularnih migracija.

Ovo pragmatično partnerstvo je već pokazalo uspjeh u smislu smanjenja obima migracija.

Prema najnovijim podacima agencije UN-a za izbjeglice UNHCR, do 15. travnja 2024. godine, snage granične patrole Tunisa presrele su otprilike 21.000 migranata prije nego što su stigli do Europskih voda.

Otvoreno neprijateljstvo naspram izbjeglica Kais SaedFoto: Chokri Mahjoub/ZUMA Wire/IMAGO

S druge strane, manje od polovine migranata, oko 16.000 ljudi koji su uglavnom otišli ​​iz Tunisa i u manjoj mjeri iz Libije i Alžira, stiglo je u Italiju tijekom ovog razdoblja u usporedbi s istim razdobljem 2023.

Strože kontrole više vraćenih migranata

„Sporazum EU-a s Tunisom je osmišljen da drži migrante i izbjeglice dalje od EU, ali ne i od samog Tunisa", rekao je za DW Kelly Petillo, programski menadžer za Bliski istok i sjevernu Afriku u Europskom savjetu za vanjske odnose.

Štoviše, niti jedan od sporazuma se ne bavi činjenicom da se Tunis ne može smatrati „sigurnom zemljom" s obzirom na to predsjednik Saied ne samo da je demontirao većinu tamošnjih demokratskih institucija nakon preuzimanja vlasti u srpnju 2021. godine, nego i zato što se obračunavao s migrantima.

„Sporazumi s EU-om i Italijom čak potkopavaju prava izbjeglica i migranata", dodao je Petillo.

Salsabil Chellali, direktorica nevladine organizacije Human Rights Watch (HRW) u Tunisu, potpuno se slaže.

„Danas se u Tunisu migranti, tražitelji azila i izbjeglice suočavaju s ozbiljnim zloupotrebama koje čine snage sigurnosti, uključujući Nacionalnu gardu i Obalnu stražu tijekom presretanja na moru, a kada se ljudi vrate, nastavljaju se suočavati s maltretiranjem, proizvoljnim hapšenjima, pritvorom i kolektivnim protjerivanjem", rekla je Chellali.

Međutim, ona također vjeruje da trenutna situacija nije samo rezultat Saiedove stroge politike prema migrantima. „To je također povezano s politikom eksternalizacije EU-a, s obzirom na to da EU nastavlja financirati kontrolu migracija u Tunisu na račun ljudskih prava i navodnih vrijednosti EU", rekla je ona.

Tunisu također nedostaju nacionalni zakoni o azilu, pa čak i sustav azila koji bi mogao dati pravni status ili omogućiti ljudima da rade, rekla je Loreen Seibert, istraživačica prava izbjeglica i migranata u HRW-u.

„Iako je Agencija UN za izbjeglice, UNHCR, u stanju zabilježiti tražioce azila i izbjeglice u Tunisu, oni nemaju adekvatnu humanitarnu podršku i mnogi su beskućnici i u bijedi", rekla je ona. „Čak i registrirane izbjeglice imaju poteškoća u pristupu poslu i javnim uslugama.”

Trenutno je oko 12.000 izbjeglica i tražitelja azila registrirano kod UNHCR-a u Tunisu.

Pod svaku cijenu u EuropuFoto: Hasan Mrad/ZUMA Wire/IMAGO

Poticaji za tuniske birače

S obzirom na predstojeće predsjedničke izbore u Tunisu u listopadu i javno raspoloženje protiv migranata u zemlji, malo je vjerojatno da će Saied u skorije vrijeme staviti bilo kakav naglasak na poboljšanje uvjeta za migrante.

Umjesto toga, on će se bez sumnje pozabaviti ekonomskom krizom u zemlji i nastojati smiriti stanovništvo.

„Iz perspektive Tunisa, bilateralni sporazumi i suradnja moraju na adekvatan način odražavati i promovirati nacionalne interese na način koji je efikasan za javnost", rekla je Uta Staschewski, koja vodi tuniski ured njemačke Zaklade Hans Seidl.

Stoga će jedan dio novog sporazuma premijerke Meloni, u kojem će Italija dati 12.000 boravišnih dozvola kvalificiranim Tunižanima u naredne tri godine u nastojanju da potakne redovnu migraciju, svakako biti istican u narednim mjesecima.

 

 

Preskoči sljedeće područje Više o ovoj temi