"Najprije trebamo toplu vodu", objašnjava Vuslat Özdemirhan. Njegova kuhinja je možda najmanja pivovara u Istanbulu. Jedanput mjesečno on u specijalnoj plastičnoj kanti pravi vlastito pivo. Slad, šećer, kvasac - to su potrebni sastojci. Uputu je Vuslat skinuo s interneta. A u međuvremenu se i izvježbao. "Radim to prije svega kako bih uštedio novac", kaže on. "Alkohol je u Turskoj postao tako skup - to si jednostavno više ne mogu priuštiti. Pivo koje sam pravim košta me samo četvrtinu onoga koliko bih platio u trgovini."

Tisuće Turaka u međuvremenu sami prave pivo kao i on, priča Vuslat. Iako to nije potpuno bezopasno. O pivu, pjenušavom vinu od jabuke ili omiljenoj rakiji od anisa se iskustva razmjenjuju na internetskim forumima, dijele se recepti i preporučuju arome. Vuslat se primjerice odlučio za pivo s lakim okusom kave. Smjesa koju upravo priprema mora fermentirati oko četiri tjedna, tek nakon toga se može piti.

Povećan porez na alkohol

S obzirom da su Turci većinom muslimani, u toj zemlji od oko 80 milijuna stanovnika prosječno se pije znatno manje alkohola nego u brojnim drugim zemljama. U Njemačkoj je primjerice potrošnja alkohola po glavi stanovnika pet puta veća. Ali, dok je utemeljitelj moderne Turske Mustafa Kemal Atatürk, koji je uveo sekularizam, rado i u javnosti popio koju čašu rakije, današnji predsjednik Recep Tayyip Erdogan je pobožni musliman i nije prijatelj alkohola. Njegova islamsko-konzervativna vlada je proteklih godina stalno povećavala porez na alkohol. Kod nekih pića na poreze u međuvremenu otpadaju dvije trećine prodajne cijene. Uz to je i inflacija jako velika. Za brojne Turke se izlasci u grad sve više pretvaraju u čisti luksuz.

To se vidi u kafićima u europskom dijelu Istanbula. Brojni vlasnici kafića žale se da im promet stalno opada. Borak Koçoğlu je, istina, i dalje svake večeri iza šanka, ali on pozna puno ugostitelja koji su zatvorili svoje kafiće. A nije ni čudo kod ovakvih cijena, kaže on. Jedna čaša rakije, primjerice, danas košta dva do tri puta više nego prije nekoliko godina. "Stvari postaju sve gore. Porezi se povećavaju dva puta u godini, sad je to upravo ponovo učinjeno", kaže Koçoğlu. "Ja stvarno imam osjećaj da je vlastima cilj da zatvore barove i klubove. Možda se radi i o religiji."

Ajran umjesto rakije?

Vlada kaže da njezina porezna politika nema nikakve veze s religijom. Ali predsjednik Erdogan ne skriva da bi mu kao tursko nacionalno piće draže bilo kiselo mlijeko "ajran", nego rakija od anisa. I on se zalaže za strože zakone. Od 2014. je u Turskoj zabranjeno bilo kakvo reklamiranje alkohola. To vrijedi za velike i male trgovce, supermarkete, kafiće i restorane. Proizvođači alkohola ne smiju biti reklamirani kao sponzori, znak njihove tvrtke se ne smije vidjeti. Scene u filmovima i televizijskim serijama na kojima se pije alkohol moraju biti zamućene. Od 2013. trgovine više ne smiju od 10 sati navečer do šest ujutro prodavati nikakav alkohol. Samo u krčmama i restoranima se i dalje smije piti alkohol u svako doba. Kao razlog zabrane vlada navodi zdravlje pučanstva. Kritičari nasuprot tomu u strožim zakonima i višim porezima na alkoholna pića vide dokaze sve jače postupne islamizacije zemlje.

U istanbulskoj četvrti Üsküdar, gdje žive brojni konzervativni muslimani, nitko se ne žali zbog visokih cijena alkoholnih pića. "Ja sam za potpunu zabranu", kaže jedan mladi čovjek. "Nitko ne bi trebao piti. To je štetno." Drugi se slaže s njim. "Trebalo bi biti više zabrana, da se zaštiti našu djecu." Islam zabranjuje konzumaciju alkohola, kaže jedna žena, koja upravo dolazi iz džamije, "ali svatko bi trebao odlučivati za sebe."

Slično razmišlja i Vuslat Özdemirhan. On želi i ubuduće sam odlučiti što će piti. Osim toga on je uvjeren: "Najslađe je ono što čovjek sam napravi."