U kavani na plaži Agiosa Nikitasa na otoku Lefkada je i u ovim kasnim danima listopada skoro kao što je uvijek bilo: gledate na kristalno plavo more, sunce se spušta nad Jonskim morem, iz zvučnika se čuje lagani rok, a za gin-tonic ćete platiti 6 eura. Ništa ne smeta idili, a i ugostitelj Kostas je i više nego zadovoljan: "Korona ili ne, ovog ljeta je bilo podjednako gužve kao i inače svake godine. Ja se ne mogu žaliti", raduje se mladić.

Ipak, razlika ima: na susjednim stolovima jedva ima stranih turista, ali zato je mnogo mladih od kojih se čuje jasan naglasak zapadne Grčke. To nije slučajnost: otok Lefkada je povezan cestom tako da ne treba putovati brodom, što mnogi turisti u doba pandemije smatraju tegobom, ako ne čak i opasnošću za zdravlje. Već i zato je Lefkada ove godine bila omiljeno odredište Grka.

Na plaži se pruža drugačija slika: Nijemci, Englezi i Skandinavci su nedvojbeno većina - za grčki ukus je more u listopadu previše hladno. Usprkos tome se za dvije ležaljke plaća deset eura, što je doista puno, pogotovo za podsezonu. Ali zato je svježa riba još uvijek razmjerno jeftina na Lefkadi. To gosti sa sjevera Europe znaju cijeniti, misli Pandelis Papas koji ne govori samo grčki, nego i besprijekorni bavarski njemački. 15 godina je proveo u Njemačkoj, a sad radi u ribljem restoranu u uvali Sivote koja je posebno omiljena kod nautičara.

"Naši gosti prije svega dolaze iz Njemačke i Austrije i na sreću, sezona je bila dobra", kaže nam pedesetogodišnjak. Ali ipak nije dovoljno zaradio kako bi mu bilo dovoljno za čitavu godinu. Prošle zime je radio kao konobar u jednom restoranu u blizini Münchena, ali hoće li tako još nešto zaraditi i ove godine - to doista ne zna reći.

Apartmani puni, hoteli prazni

Je li sve na Lefkadi kako treba biti? Manolis Termos je na čelu udruge lokalnih hotelijera i kaže nam: da, sezona je bila razmjerno dobra, ali od toga su koristi imali prije svega gostioničari i vlasnici apartmana. Nasuprot tome su neki od velikih hotela koji surađuju s velikim inozemnim turoperatorima popunjeni jedva petinom kapaciteta. Ali odmah i dodaje: "Moglo je biti i mnogo gore. Neću mnogo raspravljati, prije svega kad čujem kako je na susjednom otoku Zakintosu gotovo svih 1000 kreveta koliko ih imaju u hotelima - prazno", kaže nam Termos.

I grčki ugostitelji bi rado produžili sezonu, ali to nije tako jednostavno već i zbog infrastrukture. Na primjer, preko ljeta čitav niz zračnih prijevoznika iz Njemačke, Austrije i Nizozemske nude direktan let do Preveze, ali posljednji avion ove sezone tamo odlazi ove nedjelje, 25. listopada. Nakon toga se ta regionalna zračna luka zatvara, makar ugostitelji tvrde kako ima interesa i izvan glavne sezone.

Manolis Termos nam objašnjava: "Posljednjih godina smo mnogo pažnje posvetili sportskom i nautičkom turizmu i već u veljači stižu prvi gosti iz inozemstva. Mnogi lete do Atene i onda dolaze automobilom." Lokalno stanovništvo more istočno od Lefkade zove "Polinezijom" sa svojim brojnim otocima i čistim morem koje je omiljeno među nautičarima. To je područje slavu steklo još u šezdesetima prošlog stoljeća kad je brodovlasnik Aristoteles Onasis tamo kupio otok Skorpios i od njega učinio svojim privatnim rajem. Danas je taj otok u vlasništvu ruskog milijardera Dimitrija Robolovljeva.

Lefkada je tradicionalno povezana i s Njemačkom: tamo je godinama istraživao arheolog Wilhelm Dörpfeld, suradnik "otkrivača Troje" Heinricha Schliemanna. Dörpfeld je vjerovao kako je na Lefkadi bila domovina Odiseja, Itaka - makar sve do danas nema znanstvenog dokaza da je to bilo tako. Ali taj njemački arheolog je i pokopan u Nidriju na istoku otoka, a po njemu je nazvana i glavna ulica otočkog grada, a njegovo ime nosi i njemačka škola u Ateni.

I većih nevolja od korone

Makar je ova sezona ispala razmjerno dobro, ugostitelji tog grčkog otoka se ne usude ništa reći kako će biti sljedećeg ljeta. Jer veliki turoperatori još uvijek oklijevaju planirati aranžmane jer se previše boje kako i tada još neće biti kraj pandemije. A mještani Lefkade sigurno nisu jedini koji mnogo toga ne razumiju: da, ovog ljeta je i na otoku bilo slučajeva zaraze - njih ravno 20, kaže nam Termos pozivajući se na službene izvore. Svi su koronu preboljeli "atipično" - drugim riječima, gotovo bez ikakvih simptoma, makar su i svi zaraženi po propisima bili u karanteni.

Ali drugi problem još uvijek muči stanovnike otoka: on je na trusnom području i još prije pet godina ga je pogodio razorni potres jačine 6,5 stupnjeva Richtera. Dvije osobe su i poginule, a mnogo zgrada je oštećeno. Stradala je i plaža Egremni na koju se obrušilo stijenje, a ta plaža koja se smatra jednom od najljepših u Grčkoj bi trebala biti otvorena za kupače tek sljedeće godine.

Jedino je pitanje, što će biti s koronom. Ali ipak vjeruju da će turisti naći put do Lefkade. Kao i uvijek.